Kobariški muzej

Ulazna dvorana simboličnim postavom uvodi posjetitelja u temu stalnog postava: zemljovidi prikazuju europska bojišta u Prvom svjetskom ratu i preoblikovanje političkih granica nakon rata, uz zastave, portrete vojnika mnogih narodnosti i nadgrobne kamene s vojnih groblja u Gornjem Posočju. Kobariške sobe na prvom katu muzeja (br. 1, 2 i 3) predstavljaju tisućljetnu burnu povijest Kobarida. Mjesto na dodiru Soške i Nadiške doline, koje povezuju Furlaniju i Korušku, upravo je zbog svojeg položaja bilo poprište brojnih sukoba i ratova. U prošlom stoljeću zastava na kobariškom trgu zamijenjena je čak deset puta. Posjetitelji u tim sobama nalaze mnogo informacija, korisnih i prije obilaska Kobariške povijesne staze te arheološkog nalazišta kasnoantičkog naselja Tonovcov grad. Zbirka posvećena soškoj fronti obuhvaća Krnski sobu, Bijelu sobu, Sobu pozadine, Crnu sobu i 2. kat s kavernom. KRNSKA SOBANastanku sukoba na Soči nakon ulaska Italije u rat 24. svibnja 1915. posvećena je Krnska soba. Talijanski alpinisti postigli su prvi veliki uspjeh na Soškoj fronti upravo osvajanjem Krna, kada su već 16. lipnja oteli vrh te planine visoke 2244 metra iz ruku mađarskih branitelja. Središnji eksponat u prostoru jest maketa Krna, Batognice i susjednih vrhova u mjerilu 1:1000. BIJELA SOBABijela soba govori o patnji vojnika u planinama tijekom dvadeset i devet mjeseci borbi. Nitko od njih prije odlaska na bojište nije mogao zamisliti što ih ondje čeka. Austro-ugarski vojnici prije toga su proživjeli deset mjeseci borbi na ravnicama istočne fronte i na Balkanu, dok većina Talijana dotad uopće nije bila na bojištu. Brutalnom okruženju gorskog krasa pridružile su se sve teškoće i žrtve koje su nosile zime s pet, šest i više metara snijega te transporti preko Julijskih Alpa. SOBA POZADINESoba pozadine pripovijeda i o tome da je pozadina soške fronte postala pravo “mravinjak” stotina tisuća vojnika i radnika, raspršen od Rombona do obale Tršćanskog zaljeva. Vojni stroj obiju armija tražio je sve više utvrđenih položaja, cesta, vodovoda, žičara, bolnica, groblja, radionica, javnih kuća... CRNA SOBAPriču o 29 mjeseci položajnog ratovanja na Soči zaključuje soba upozorenja – Crna soba. Portreti alpinista u molitvi prije slanja u borbu, vrata talijanskog vojnog zatvora, raspelo i skulptura alpinista koji žali na grobu svojega poginulog suborca, topovska lafeta usred razbijenog kamenja i željeza, a iznad njih fotografije ratnih strahota govore o besmislu koji se u planinama nakon zauzimanja Krna odvijao puna 28 mjeseci. Svi daljnji napadi talijanskih vojnika na dobro utvrđene austro-ugarske položaje bili su neuspješni. Povlačenje na početne položaje dopuštalo se tek nakon izvješća o teškim gubicima na bojištu. U zgradi u kojoj se danas nalazi muzej djelovao je talijanski vojni sud. 2. KATNa drugom katu predstavljena je građa o završnom činu Soške fronte, o 12. soškoj bitci, protuofenzivi elitnih njemačkih i austro-ugarskih postrojbi, nazvanoj Kobariška bitka. Talijansko zapovjedništvo 24. listopada 1917. iznenadile su upravo na planinskom području Gornjeg Posočja, a novom taktikom ratovanja postigle su pobjedu koja je posljednju godinu rata preselila duboko na talijanski teritorij. Za pripremu ofenzive napadači su morali uložiti izniman napor te su za nešto više od mjesec dana do podnožja planina prevezli materijal i ljude za čak 2400 vlakova, a zatim ih prenijeli i prevezli preko planina u Sošku dolinu. Posjetiteljima muzeja razmjere tog zadatka dočarava reljef Gornjeg Posočja od 27 m2 u mjerilu 1:5000 te veliki zemljovidi kretanja i rasporeda postrojbi. “Kobariški muzej nije muzej rata, nego čovjeka i njegove nevolje. Nije muzej pobjede i slave, osvojenih i pogaženih zastava, osvajanja i osvetoljubivosti, revanšizma i nacionalnog ponosa. U prvom planu je čovjek, onaj koji glasno ili u sebi, za sebe ili za suborce, na različitim jezicima svijeta neprestano govori: ‘Prokleti rat!’ U toj kratkoj kletvi sadržana je temeljna ispovijest Kobariškog muzeja, njegova uspješnost te pravo i potreba da živi i razvija se.” (dr. Branko Marušič, Kobariški muzej – Vodič po muzeju)