Zemlja kozolaca

Zemlja kozolaca prvi je muzej na otvorenom posvećen kozolcima. U njega je premješteno 19 različitih sušnih naprava koje potječu iz Mirnske doline, a samo jedna je iz okolice Ivančne Gorice. Cilj postava jest prikazati razvoj kozolca kroz vrijeme, prostor i društvenu ulogu, od jednostavnih sušnica do razvojno bogatih oblika dvostrukih kozolaca – toplara. Kozolec je samostalna ili uz drugo gospodarsko zgrade naslonjena sušna naprava, najčešće izrađena od drva. Stoji na imanju ili odvojeno na polju odnosno livadi. U kozolcu su se sušili i spremali žito, sijeno, kukuruz, lan, konoplja, mahunarke, odresci gomoljastih biljaka, paprat i drugo. Osobito dvostruki kozolci prikladno su mjesto za spremanje alata, poljoprivredne mehanizacije i kola, ali i građevinskog materijala te suvremenih vozila. Kozolci su višestoljetno postignuće ratarskih i stočarskih djelatnosti u okruženju seoskih, vlastelinskih i samostanskih poljoprivrednih posjeda. Svjedoče o iznimnom osjećaju za uporabu prirodnih materijala i majstorstvu tesarske tradicije. Upravo su se na slovenskom području razvili u više tipova i prepoznatljivih oblika kojima nema pravih usporedbi drugdje u svijetu. Zato je kozolec postao jedno od prepoznatljivih obilježja Slovenije. Zemlja kozolaca nastoji posebno istaknuti njegovu kulturnu vrijednost i predstaviti je domaćoj i svjetskoj javnosti, ali i potaknuti vlasnike na očuvanje kozolaca. U muzeju na otvorenom zastupljeno je šest razvojno dokazanih tipova kozolaca u Sloveniji: tri jednostruka (jednostruki, jednostruki s plaštem, jednostruki usporedni) i tri dvostruka (niski, kozolec na kozla i toplar). Muzej se prostire na 2,5 ha uređenih površina i ima mrežu pješačkih staza dugu 1 km. Najstariji je “Lukatov toplar” s godinom 1795., što ga svrstava među najstarije sačuvane dvostruke kozolce u Sloveniji i svijetu.