Dvorac Ptuj

Dvorac Ptuj ili Ptujski dvorac stoji na brežuljku iznad gradskog središta Ptuja. S dvorca se pruža pogled na Ptuj i okolicu, kao i na Ptujsko jezero. Nalazi pronađeni na gradskom brijegu svjedoče o neprekinutoj naseljenosti još od mlađega kamenog doba. Povijest Oko 1000. godine pr. n. e. na gradskom je brijegu postojalo utvrđeno gradinsko naselje, što potvrđuju neoštećeni naseljeni slojevi. U mlađem željeznom dobu, u vrijeme seobe Kelta prema istoku, ostali su i njihovi tragovi, među njima i grobovi. Pretpovijesno naselje zamijenile su rimske utvrde, nakon kojih je uslijedilo kasnoantičko utočište, a potom i rano-srednjovjekovno staroslavensko gradinsko naselje i groblje. U 9. stoljeću na tom je mjestu stajala obrambena kula salzburške crkvene vlasti. Najstariji pisani izvori navode da je salzburški nadbiskup Konrad I., koji je bio na toj dužnosti od 1106. do 1147., dao sagraditi tvrđavu na ostacima starijih srednjovjekovnih zgrada između 1125. i 1130. godine. Iz 11. ili 12. stoljeća vjerojatno potječe i bunar na dvorištu, dubok 54 metra, dok je sadašnji vijenac postavljen u baroku, odnosno u drugoj polovici 17. stoljeća. Oko 1220. nadbiskup Eberhard II. i štajerski vojvoda Leopold VI. osnovali su kovnicu novca, navodno u dvorcu, u blizini romaničkog palača i Konradove kule. Kovnica je prestala raditi 1230. godine. U 13. stoljeću Ptuj je bio utvrđen zidovima, a dvorac je dobio tipičan trodijelni raspored. Nakon smrti Fridrika IX. 1438. obitelj Ptujskih izumrla je, a naslijedili su ih Stubenberzi. Od 1480. do 1490. Ptuj i dvorac bili su u ugarskim rukama, odnosno u posjedu Matije Korvina. Godine 1511. dvorac i grad založeni su salzburškom nadbiskupu Lenartu Hodiškom, koji je započeo obnovu jer je stanje bilo loše. Posjed je 1555. prešao caru Ferdinandu I., zatim je 1622. prodan obitelji Eggenberg. Godine 1634. prodan je obitelji Thaunhausen, a 1642. darovan zagrebačkim isusovcima. Zbog financijskih teškoća isusovci su ga 1656. prodali generalu Walteru Leslieju pl. Balquhaneu, Škotu podrijetlom. On ga je temeljito pregradio i pretvorio u ladanjsko boravište i sjedište vlastelinstva. Njegovi potomci posjedovali su ga do 1802., zatim su ga naslijedili Dietrichsteini, a 1873. kupila ga je grofica Terezija Herberstein. Time ga je spasila od propadanja te je dala obnoviti i ponovno opremiti. U njihovu je vlasništvu ostao do 1945., kada je nacionaliziran. Danas se u njemu nalazi kulturno-povijesna zbirka Pokrajinskog muzeja Ptuj. Godine 1999. dvorac je proglašen kulturnim spomenikom državnog značaja. Današnji izgled Kada je 1555. ponovno prešao u zemaljsko-vladarske ruke, započeli su temeljitu obnovu i utvrđivanje. Iz toga vremena potječe i znameniti ulazni portal, djelo talijanskog arhitekta Baldassarea Peruzzija. O renesansnim pregradnjama sačuvani su i drugi zapisi, koji među ostalim govore i o nastanku potpornog zida ondje gdje se brežuljak počeo odronjavati. Dvorac je više puta dograđivan i mijenjan, a gotičkih je ostataka malo, primjerice spiralno stubište. Posljednje veće građevinske zahvate izveli su Leslieji potkraj 17. stoljeća, kada su pregradili romanički palač i iznova podigli sjeveroistočno krilo. Tada je dvorac dobio današnji trokutasti tlocrt. U oba su trakta uređene najuglednije dvoranske prostorije. U južnom su ukrašene bogatom štukaturom stropa, a u sjevernom se viteška dvorana i kapela protežu kroz dvije etaže. Građevinski radovi odvijali su se i u 18. stoljeću, kada je uz Karlov portal dograđen južni troosni aneks za upravu dvorca, a podignuta je i dvorčana žitnica. Ptujski dvorac, Georg Matthäus Vischer, Topographia Ducatus Stiriae, Graz 1681