Žička kartuzija – Slovenske Konjice

Dolina sv. Ivana leži u podnožju južne padine Konjičke gore, a na istoku počinje ondje gdje se brežuljci Golo rebro i Slom razdvajaju. Cesta iz smjera Žič vodi nas pokraj zaselaka Kraberk, Škedenj i Tolsti vrh. U vijugavom toku, isprepletenom potokom Žičnicom, najprije dolazimo do područja nekadašnjeg donjeg samostana, koje je poslije dobilo ime po tamošnjem „hospitalu” – Špitaliču. Ondje i danas, kao jedini ostatak kartuzijanskog razdoblja, stoji znamenita kasnoromanička crkvica Marijina pohoda, na čijem je ulazu jedinstveni romanički portal, jedan od najstarijih sačuvanih u Sloveniji. U blizini je i zgrada župnog dvora, u kojoj je okupljena dragocjena zbirka knjiga i misnih predmeta iz vremena Žičke kartuzije. Već nekoliko desetljeća nakon utemeljenja Žička kartuzija uzdigla se među najvažnije samostane: žički priori bili su pozivani da vode osnivanje novih kartuzija, od 1335. do 1355. ovdje je bilo sjedište njemačke redovničke provincije, a od 1391. do 1410. sjedište generalnog priora reda. Žička kartuzija preuzela je ulogu središnjeg samostana umjesto Grande Chartreuse – Velike kartuzije. To znači da je bila „metropola” svoga reda: ovdje se oblikovala redovnička politika, donosile važne odluke i dolazili su mnogi crkveni velikodostojnici i plemići. Žička kartuzija je tijekom više od šest stoljeća postojanja prošla kroz brojna razdoblja uspona i padova, preživjela mnoge vladare te odražavala stilove od romanike i gotike, preko renesanse, do baroka. Legenda o nastanku Žičke kartuzije Sačuvana je legenda o osnutku Žičkog samostana kartuzijanaca u dvjema inačicama. Prema prvoj, markgrof Otokar III. započeo je osnivanje kartuzije za vrijeme pape Aleksandra III., između 1159. i 1181. godine. U lovu na Konjičkoj gori ugledao je neobično bijelu košutu, a u snu mu se ukazao sveti Ivan Krstitelj i naredio da na tom mjestu sagradi samostan. Kad su lovci naišli s psima i zec mu je skočio u naručje, Otokar je navodno poviknuo: „Zec, gle zeca!” pa je mjesto dobilo ime Zajec, njemački Seitz. Prema drugoj inačici, Otokar je najprije gradio kartuziju u Konjicama, ali je sveti Ivan Krstitelj naredio da samostan premjesti na drugo mjesto podno Konjičke gore. Grof je poslušao i ondje podigao kartuziju, a na kraju je u samostanu našao svoj posljednji mir; pokopan je sa suprugom u sakristiji crkve. Gospodarstvo samostana Oko 1700. žički kartuzijanci uz samostan su imali još tri crkve i dvorce u Konjicama, Oplotnici, Mariboru i Grazu. Uz brojne oranice, pašnjake, livade, šume i vinograde, važna je bila i samostanska staklana blizu špitaličke crkve, koja se prema izvoru Ivana Zelka spominje već 1543. godine i smatra se najstarijom staklanom na slovenskom Štajerskom. Za vlastite potrebe imali su i mlin, ciglanu i vodeni mlin. Danas Nakon 1827. zgrade su počele propadati, no posljednjih se desetljeća život ponovno vraća u Žičku kartuziju. U obnovljenom gornjem dijelu gospodarske zgrade danas je stalni postav o povijesti kartuzije, a u Otokarovoj pjenušanoj kleti dozrijevaju pjenušci Zlatega griča iz Konjica. Možete prošetati i uređenim biljnim vrtovima te posjetiti Zeliščaricu Viva Sana. Pojedinačni posjetitelji kartuziju mogu razgledati samostalno uz audiovodiče, dok će najavljene skupine kroz stare zidove napuštenog samostana voditi iskusni vodiči.