Cistercijanski samostan Stična

Cistercijanski samostan Stična najstariji je samostan na današnjem slovenskome području. Povijest Godine 1136. samostan je na području vlastelina Višnjegorskih utemeljio oglejski patrijarh Peregrin I. (1131.–1161.). Osnivačkom ispravom samostan je dobio mnogo posjeda. Prvim redovnicima, koji su u Dolenjsku vjerojatno došli iz Francuske, prema legendi pomogle su više sile. Dok su tražili prikladno mjesto za samostan, zeleni je ptić ustrajno pjevao: „Sit hic! Sit hic!” (lat. „Neka bude ovdje!”). Burgundskim redovnicima nije preostalo drugo nego poslušati ga. Na označenome mjestu, pod vodstvom graditelja Mihaela, podigli su samostan, a mjesto je dobilo današnje ime Stična; uporni je ptić završio i na stiškom grbu. Uz molitvu, cisterciti su se posvećivali i radu, dobročinstvu te gospodarskim djelatnostima. Od 13. stoljeća bavili su se i pastoralnim radom. U drugoj polovici 15. stoljeća samostan je pretrpio niz turskih napada, a i u 16. stoljeću prolazio je kroz krizu. Novi procvat doživio je u 17. stoljeću, koji je trajao sve do ukinuća samostana 1784. godine. Ponovno je naseljen 1898. i od tada je postao važno vjersko, kulturno i gospodarsko središte Dolenjske. Skriptorij U sklopu samostana djelovala je između 1175. i 1181. rukopisna radionica. Prije Gutenbergova izuma tiska, ručno prepisivanje zapisa gotovo se isključivo odvijalo u samostanima. Stručnjaci procjenjuju da je u to vrijeme u Stični nastalo oko 70 rukopisa. Većina od 32 danas sačuvana djela čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Ljubljani, dok je ostatak 1784., nakon ukinuća samostana, uglavnom prenesen u Dvorsku knjižnicu u Beču. Stiški rukopisi Posebna je vrijednost stiških prijepisa u njihovoj kvaliteti. U samostanu su nastajali kodeksi koji su se mogli mjeriti sa suvremenim rukopisima velikih redovničkih središta diljem Europe. Osim prepisivača, važan su posao obavili i majstori iluminatori. Oni su izrađivali ponekad iznimno raskošne inicijale, minijature i crteže, najčešće povezane sa sadržajem knjige. Nakon 1181., kada je samostanski skriptorij prestao djelovati, nije moguće pouzdano tvrditi je li prepisivanje i dalje trajalo. No kasnije je ponovno oživjelo. U prvoj polovici 15. stoljeća nastao je i tzv. Stiški rukopis na slovenskom jeziku. Riječ je o kraćim vjerskim tekstovima koje su u latinsku rukopisnu knjigu dopisala dvojica nepoznatih redovnika, a u njoj se nalazi i kratki slovensko-latinski rječnik. Stiški rukopis, koji danas također čuva Nacionalna i sveučilišna knjižnica, ubraja se među najvažnije srednjovjekovne tekstove na slovenskom jeziku. Stiška gimnazija U samostanu su živjeli i školovali se i Anton Tomaž Linhart te Jakob Petelin Gallus. Srednja škola Josipa Jurčiča osnovana je 1945. kao „Mješovita niža nepotpuna gimnazija”. Nastava je započela na različitim lokacijama, a 1946. gimnazija je počela raditi u stiškom samostanu. Dana 19. 06. 1950. škola je preustrojena u višu gimnaziju. Nakon školske reforme 1958. Gimnazija Stična zadržala je samo četiri viša razreda, dok su niži razredi postali dio osnovne škole. Godine 1960. Izvršno vijeće LRS-a donijelo je odluku o postupnom ukidanju Gimnazije Stična, pa u školskoj godini 1960./61. nije bilo upisa u prvi razred; osnovana je Srednja poljoprivredna škola s 29 učenika. Od 1. 6. 1961. osnivačka prava i dužnosti nad gimnazijom preuzela je Općina Grosuplje. U rujnu 1963. gimnazija je uvjetno verificirana, a 23. 11. 1966. u cijelosti. Iste je godine Republički sekretarijat za kulturu SRS ponovno izdao odluku da gimnazija mora ukinuti paralelke. Godine 1970. gimnazija je dobila ime po piscu Josipu Jurčiču. Na općinski blagdan 1979. Gimnazija Josipa Jurčiča dobila je najviše općinsko priznanje – Adamičevu nagradu. Prostori škole u zgradi samostana postali su premaleni i neprimjereni za suvremenu nastavu, pa se općina Grosuplje 1980. odlučila za izgradnju suvremenog školskog centra između Ivančne Gorice i Stične. Uvođenjem usmjerenoga obrazovanja u školskoj godini 1981./82. nastava je počela u novom školskom centru Josipa Jurčiča. Škola je umjesto gimnazije dobila društvenomjerski program, a potom najprije i program strojarstva te zatim program ekonomskog tehničara. U lipnju 1984. školovanje je završila posljednja generacija gimnazijskih maturanata. Gimnaziju Stična pohađao je i slovenski političar Janez Janša. Festival Stična mladih Festival Stična mladih ime je dobio po mjestu na kojem se održava. Na njemu se okupi više od 7.000 mladih sudionika. Festival u Stični nije festival mladih samo zato što je program namijenjen mladima i zato što među sudionicima prevladavaju mladi. Stična mladih festival je mladih i zato što ga mladi sami pripremaju i vode; sami sastavljaju program, uređuju prostor, pripremaju likovnu i glazbenu opremu te vode radionice. Oni najbolje znaju što ih potiče, što ih privlači i što ih odbija. Stična mladih svake je godine usko povezana i sa Svjetskim danom mladih. Slogan Festivala Stična mladih jednak je sloganu Svjetskog dana mladih, a pripremni tim crpi i iz poruke koju mladima za to slavlje napiše papa. Jedna od glavnih svrha Stične jest povezivanje mladosti i vjere. Festival želi mladima predstaviti pozitivne vrijednosti, pokazati da je zabava moguća i bez alkohola i droga te da je kršćanska vjera vrlo aktualna. Iako ga oblikuju mladi kršćani, namijenjen je svim mladim Slovenkama i Slovencima, neovisno o vjerskom uvjerenju. Muzej kršćanstva u Sloveniji U samostanu se nalazi i Muzej kršćanstva u Sloveniji, državni muzej i središnja slovenska muzejska ustanova za prikupljanje, proučavanje i izlaganje pokretne sakralne kulturne baštine. Muzej djeluje u prostorima stare prelate u Cistercijanskom samostanu u Stični i prati više od 1700 godina staru vjersku tradiciju na području Slovenije.