| Name | Slivnica i vještice |
| Full Address | Slovenija, Notranjska, Slivnica, Cerknica |
| Koordinate | 45.807527, 14.443680 |
| Spletna stran/vir | visit site |
Planina Slivnica nalazi se na istočnoj strani Cerkniškog jezera, iznad naselja Cerknica. Blago zaobljeno hrbto uzdiže se od Gradišča (858 m) do najvišeg vrha Velike Slivnice (1114 m).
Južne i jugozapadne padine su slabo raščlanjene te su djelomično obrasle listopadnom i crnogoričnom šumom. Sjeverne padine strmo se spuštaju prema dolini Cerkniščice. Livade i pašnjaci zbog postupnog pošumljavanja i zarastanja brzo nestaju. Vrh je građen od jurskog dolomita i djelomično zakrštenog vapnenca, a s njega se pruža lijep pogled na Cerkniško jezero, Notranjsku dolinu i okolne visoravni.
U podnožju Slivnice nalazi se više krških izvora. Neposredno pod vrhom smješten je planinski dom s opskrbom, do kojeg vode označene staze, ali i cesta. Slivnica je privlačna i za zmajlare te paraglajdere. U lipnju ovdje cvate kranjska ljiljana (Lilium carniolicum).
Legenda o slivničkim vješticama
Ispod vrha Slivnice nalazi se Coprniška jama, koju je opisao već Valvasor. Iz jame se zimi diže topao i vlažan zrak, a vlaga se kondenzira u maglu, što je pridonijelo nastanku legende o vješticama na Slivnici.
U mnogim predajama Slivnica se spominje kao mjesto okupljanja coprnica koje su navodno stvarale oluje i tuču, kravama oduzimale mlijeko, urokom izazivale bolesti i štetu, pretvarale se u životinje, letjele na metlama i imale veze s vražjim silama. Još je Jožef Žirovnik u knjizi Cerkniško jezero iz 1898. zapisao kako su stanovnici o Slivnici pripovijedali razna čudesna zbivanja i vjerovali da iz duboke jame na najvišem vrhu dolaze tuča, nevrijeme i munje.
Prema istom zapisu, svećenici iz Cerknice su još prije 220 godina odlazili blagosloviti tu jamu kako bi odagnali nepogode. Svake godine na ponedjeljak Duhova prema jami je išla velika procesija. Nakon molitve, tamjana i škropljenja blagoslovljenom vodom, ljudi su uz jamu podizali mlado drvo s križem na vrhu. Neki su unutra čak bacali darove kako bi umilostivili zle sile. Priča završava i slikovitom epizodom o pokušaju da se jama zatrpa velikom stijenom, no stijena je odjurila niz padinu i gotovo srušila cerkvenikovu kuću u Martinjaku.
Vjera u vještice nekoć je bila vrlo raširena, osobito oko jezera, gdje su ih zamišljali kako žive po rupama i jamama. Kad bi se spremalo nevrijeme, u cerkničkom je zvoniku zazvonilo malo zvono kojim su tjerali vještice i tuču.
