Šentanski rudnik

Šentanski rudnik živega srebra nalazi se 9 kilometara sjeverno od Tržiča, u zaseoku Lajb, uz cestu koja uz potok Mošenik vodi prema Ljubelju. Potpuno očuvan jamski sustav dug 5 kilometara skriven je pod površinom jugoistočnog obronka Begunjščice. Posjetitelji se uz vodiča mogu prošetati kroz Antonov rov na petoj razini. Zaseok iz rimskog doba
Arheološki nalazi potvrđuju da su ljudi na ovom mjestu živjeli već u rimsko doba, jer je ovdje bilo svetište rimskog boga Merkura, zaštitnika putnika. Kroz dolinu Drage i preko Prevala vodio je važan tovarni put preko Ljubelja na sjevernu stranu Karavanki. U srednjem vijeku svetište je zamijenila crkva sv. Ane, prema kojoj su cijela dolina i rudnik dobili ime. Počeci rudarstva u Šentanskoj dolini
Ruda cinabarit u blizini Podljubelja otkrivena je već sredinom 16. stoljeća. Godine 1670. na Lajbu pronađeno je ležište dovoljno bogato da je započelo iskorištavanje. Iz cinabarita se dobivalo živo srebro, jedini metal koji je pri uobičajenoj temperaturi i tlaku u tekućem stanju. Upotrebljavalo se ponajprije pri dobivanju i pročišćavanju zlata i srebra, u liječništvu i fototehnici, a osobito u ratnoj industriji, za upaljače eksplozivnih tijela. Sedam razina – 5 kilometara rovova
Rudari su kopali u strmim otvorenim kopovima na sedam razina, od kojih je pet bilo međusobno povezano 150 metara dugim slijepim oknom. Cijeli jamski sustav dug je 5 kilometara i u potpunosti je očuvan, a uz Potočnikov graben vidljivi su i ostaci oknaste talioničke peći. Najniži rov Julij, koji je služio za odvodnjavanje, nalazi se na nadmorskoj visini od 700 m, a dug je više od 2000 m. Servisna pruga vodila je kroz rov Avgust, rov Friderik bio je glavni izvozini rov za jalovinu, dok se kroz viši rov Jakob uglavnom izvozila ruda. Antonov rov bio je važan kao zračni rov. Više položeni rovovi Jurij (837 m n. v.) i Alojz (864 m n. v.) nisu bili povezani s ostatkom jamskog sustava. Antonov rov otvoren je za posjetitelje
Antonov rov na petoj razini, s ulazom na 819 metara nadmorske visine, otvoren je za posjetitelje. U rovu se u okomitim trakama po stijenkama pojavljuje jamsko mlijeko, osobito na vidljivim rasjednim zonama. Jamsko mlijeko tvori prevlake cvjetačastog oblika prljavobijele boje. Tamnosivi do crni vapnenac isprepleten je bijelim kalcitnim žilicama s pojavama cinabarita – tankim sitnim žilicama. U rovu su dvije izražene, gotovo okomite rasjedne plohe. Najveća je visoka 12 m, a duga 8 m. U rudniku danas žive jamski kukci i šišmiši, a sklanjaju se i drugi kukci koji vole mirne, vlažne i tamne jamske prostore. Za obilazak, koji je potrebno unaprijed najaviti u TPIC-u Tržič, trebaju turistički vodič, kaciga, svjetiljka i prikladna planinarska obuća.
Tijekom obilaska imajmo na umu da ulazimo u osjetljiv ekosustav. Sačuvajmo jedinstvene stijene prekrivene jamskim mlijekom i rudom, a osobito ne ometajmo životinje koje ondje žive. Šentanček čeka vaše društvo
U rudniku živi i patuljak Šentanček. Otkako su odavde otišli rudari, pomalo mu je dosadno. Nekada je pomagao rudarima: pokazivao im je nalazišta živega srebra, ali je zauzvrat očekivao užinu. Ako užine nije bilo, znalo se dogoditi da im sakrije hranu. Sada, kad rudara već godinama nema, ponekad može zadirkivati tek kojeg šišmiša ili jamsku skakavku. No nemojte to krivo shvatiti, jamski su patuljci dobri. Ljudi ih zajednički zovu bergmandelci. Patuljci dobro znaju da ih svi žele vidjeti, ali se ne pokazuju baš svakome. Ako ga želimo ugledati, moramo biti vrlo domišljati… I puno sreće!