Zasavska Sveta gora s prekrasnim pogledom

Ladislav Benesch Zasavska Sveta gora
Zasavska Sveta gora s prekrasnim pogledom je zanimljiva ideja za izlet. Ovdje ćete pronaći opis, lokaciju, fotografije i korisne informacije za posjet.
Zasavska Sveta gora, starijim imenom Sveta gora nad Litijom, 852 je metra visok brijeg na lijevoj strani rijeke Save. Na njemu se nalazi poznata hodočasnička crkva posvećena Majci Božjoj. S vrha se otvara pogled na gotovo cijelu Sloveniju, od Triglava do Pohorja i sve do Snežnika. Do gore se može doći automobilom iz triju smjerova, a na nju vode i brojne pješačke staze. Crkva Hodočasnička crkva ima vrlo dugu i složenu građevinsku povijest. Prema iskopinama pronađenima na ovom mjestu, naseljenost uzvisine seže duboko u prošlost. Pretpostavlja se da je ovdje prije prve kršćanske crkve stajalo pogansko svetište. Crkva se prvi put pisano spominje već 1250. godine. Isprva je bila romanička, a potom gotička. Gotičku su građevinu 1704. godine, prema novom ukusu, barokizirali. Crkva je više puta bila pogođena munjama, pa je tijekom godina doživjela više obnova, a time i stilskih promjena. Posebnost ove crkve jest golemo obrambeno zidje koje ju okružuje. Nekada je služilo za obranu od turskih upada. Kad je turska opasnost prošla, zidje su djelomično snizili. Na sjevernoj strani kasnije je srušeno jer je ondje bio potreban prostor za dogradnju bočne kapele. Iza zida stoji zvonik, koji je u vrijeme turskih upada služio kao obrambena kula. Na njemu su i danas sačuvane puškarnice. Planinski dom Prvo planinarsko sklonište nalazilo se u gospodarskoj zgradi pokraj župnog dvora, gdje je postojao samo jedan mali prostor. On je istodobno služio kao blagovaonica i spavaonica. Gradnja njihova doma počela je 1930., a završena je sljedeće godine. Dom je bio drven i imao je kuhinju, dvije blagovaonice i pet soba za goste. Prema predsjedniku društva, nazvan je Tomazinova koča. Tijekom Drugoga svjetskog rata koča je spaljena. Godine 1946. Tomazinova koča privremeno je obnovljena, a iste su godine započeli radovi na novom planinarskom domu na zgarištu nekadašnje škole. Tri godine kasnije dom je dovršen i predan svojoj namjeni. No i njega je zadesila nesreća. U noći s 1. na 2. studenoga 1974. požar je izazvala električna instalacija. Zaključeno je da dom treba odmah obnoviti. Uz pomoć dobročinitelja koji su darovali drvo i druge građevinske materijale te volontera koji su pomagali u gradnji, dom je obnovljen u samo dvije godine. Današnji dom stoji nepromijenjen još od 1976. godine. Narodno predanje Pred Turcima su se ljudi sklanjali iza ovdašnjeg zida. Kada su Turci nahrupili do kapele, prema narodnom predanju Krist je molećivo podigao pognutu glavu prema nebu. Konj vođe turske čete prestrašio se i zbacio zapovjednika iz sedla, a preplašeni Turci su se razbježali i nikada se više nisu vratili. Taj je prizor prikazan u kapeli pod crkvom.

Zasavska Sveta gora, starijim imenom Sveta gora nad Litijom, 852 je metra visok brijeg na lijevoj strani rijeke Save. Na njemu se nalazi poznata hodočasnička crkva posvećena Majci Božjoj. S vrha se otvara pogled na gotovo cijelu Sloveniju, od Triglava do Pohorja i sve do Snežnika. Do gore se može doći automobilom iz triju smjerova, a na nju vode i brojne pješačke staze.

Crkva

Sveta_gora_nad_Litijo

Hodočasnička crkva ima vrlo dugu i složenu građevinsku povijest. Prema iskopinama pronađenima na ovom mjestu, naseljenost uzvisine seže duboko u prošlost. Pretpostavlja se da je ovdje prije prve kršćanske crkve stajalo pogansko svetište. Crkva se prvi put pisano spominje već 1250. godine. Isprva je bila romanička, a potom gotička. Gotičku su građevinu 1704. godine, prema novom ukusu, barokizirali. Crkva je više puta bila pogođena munjama, pa je tijekom godina doživjela više obnova, a time i stilskih promjena.

Posebnost ove crkve jest golemo obrambeno zidje koje ju okružuje. Nekada je služilo za obranu od turskih upada. Kad je turska opasnost prošla, zidje su djelomično snizili. Na sjevernoj strani kasnije je srušeno jer je ondje bio potreban prostor za dogradnju bočne kapele. Iza zida stoji zvonik, koji je u vrijeme turskih upada služio kao obrambena kula. Na njemu su i danas sačuvane puškarnice.

Planinski dom

Prvo planinarsko sklonište nalazilo se u gospodarskoj zgradi pokraj župnog dvora, gdje je postojao samo jedan mali prostor. On je istodobno služio kao blagovaonica i spavaonica. Gradnja njihova doma počela je 1930., a završena je sljedeće godine. Dom je bio drven i imao je kuhinju, dvije blagovaonice i pet soba za goste. Prema predsjedniku društva, nazvan je Tomazinova koča. Tijekom Drugoga svjetskog rata koča je spaljena.

Godine 1946. Tomazinova koča privremeno je obnovljena, a iste su godine započeli radovi na novom planinarskom domu na zgarištu nekadašnje škole. Tri godine kasnije dom je dovršen i predan svojoj namjeni. No i njega je zadesila nesreća. U noći s 1. na 2. studenoga 1974. požar je izazvala električna instalacija. Zaključeno je da dom treba odmah obnoviti. Uz pomoć dobročinitelja koji su darovali drvo i druge građevinske materijale te volontera koji su pomagali u gradnji, dom je obnovljen u samo dvije godine. Današnji dom stoji nepromijenjen još od 1976. godine.

Narodno predanje

Pred Turcima su se ljudi sklanjali iza ovdašnjeg zida. Kada su Turci nahrupili do kapele, prema narodnom predanju Krist je molećivo podigao pognutu glavu prema nebu. Konj vođe turske čete prestrašio se i zbacio zapovjednika iz sedla, a preplašeni Turci su se razbježali i nikada se više nisu vratili. Taj je prizor prikazan u kapeli pod crkvom.

Your Rating

Dostop
Urejenost

Leave a Comment