Ljepota i bogatstvo močvara na ušću rijeke Soče u more

DSC009356493031 1
Ljepota i bogatstvo močvara na ušću rijeke Soče u more je zanimljiva ideja za izlet. Ovdje ćete pronaći opis, lokaciju, fotografije i korisne informacije za posjet.
Soča (tal. Isonzo, furlanski Lusinç) rijeka je u zapadnoj Sloveniji i sjevernoj Italiji. Izvire u krškom izvoru ispod padina Velike Dnine, prolazi kroz dolinu Trente i Bovšku kotlinu, a zatim kod Gorice ulazi u Furlansku nizinu i u širokoj delti ulijeva se u Tršćanski zaljev Jadranskog mora. Za njezino porječje rabi se naziv Posočje. Veći lijevi pritoci su Tolminka, Idrijca i Vipava, a desni Koritnica. Na samom ušću Soče nalazi se prirodni rezervat Foce dell'Isonzo, poznat po bogatstvu močvarnih staništa i velikoj raznolikosti ptica. Područje je posebno zanimljivo jer se na relativno malom prostoru izmjenjuju plitke vode, muljeviti otoci, vlažni travnjaci, kanali i obnovljene površine nastale renaturalizacijom. Nekada intenzivno obrađivane površine do 2002. godine postupno su vraćane u prirodniji oblik, uz zatvaranje odvodnih kanala, oblikovanje plitkih uvala i stvaranje okoliša pogodnih za ptice močvarice. Posjetitelji rezervat mogu upoznati kroz dvije glavne poučne staze. Kraća kružna staza duga je oko 2 km i prikladna je za većinu posjetitelja, dok je druga staza prema ušću Soče duža, oko 5 km, i zahtjevnija je. Obje polaze i završavaju kod centra za posjetitelje, gdje se mogu pogledati pregledne slike, modeli i informativne table. Prvo obvezno zaustavljanje na obje staze jest Museo della Papera, odakle se kroz prozore promatraju obnovljene slatkovodne površine na kojima često pasu kamarški konji. Rezervat je osobito poznat po ptičjem svijetu. Ondje se mogu promatrati sive i bijele guske, polojnici, vivci, šljukarice i mnoge druge vrste. U toplijem dijelu godine česte su čaplje, galebovi, tukalice i brojni vilini konjici. U rezervatu su zabilježene i brojne vrste riba, vodozemaca te gmazova, među kojima su barska kornjača i bjelouška. S viših promatračnica pružaju se pogledi na renaturalizirane površine, a s gornjih točaka i na široki krajolik sve do Tršćanskog zaljeva i Julijskih Alpa. Obala delte niska je i močvarna, s bogatim močvarnim staništima, a zajedno s donjim tokom rijeke zaštićena je kao prirodni rezervat. Upravo ta kombinacija vode, mulja, trstike i otvorenih površina čini ušće Soče jednim od najzanimljivijih područja za promatranje prirode u ovom dijelu Jadrana.
Soča (tal. Isonzo, furlanski Lusinç) rijeka je u zapadnoj Sloveniji i sjevernoj Italiji. Izvire u krškom izvoru ispod padina Velike Dnine, prolazi kroz dolinu Trente i Bovšku kotlinu, a zatim kod Gorice ulazi u Furlansku nizinu i u širokoj delti ulijeva se u Tršćanski zaljev Jadranskog mora. Za njezino porječje rabi se naziv Posočje. Veći lijevi pritoci su Tolminka, Idrijca i Vipava, a desni Koritnica.

Na samom ušću Soče nalazi se prirodni rezervat Foce dell’Isonzo, poznat po bogatstvu močvarnih staništa i velikoj raznolikosti ptica. Područje je posebno zanimljivo jer se na relativno malom prostoru izmjenjuju plitke vode, muljeviti otoci, vlažni travnjaci, kanali i obnovljene površine nastale renaturalizacijom. Nekada intenzivno obrađivane površine do 2002. godine postupno su vraćane u prirodniji oblik, uz zatvaranje odvodnih kanala, oblikovanje plitkih uvala i stvaranje okoliša pogodnih za ptice močvarice.

Posjetitelji rezervat mogu upoznati kroz dvije glavne poučne staze. Kraća kružna staza duga je oko 2 km i prikladna je za većinu posjetitelja, dok je druga staza prema ušću Soče duža, oko 5 km, i zahtjevnija je. Obje polaze i završavaju kod centra za posjetitelje, gdje se mogu pogledati pregledne slike, modeli i informativne table. Prvo obvezno zaustavljanje na obje staze jest Museo della Papera, odakle se kroz prozore promatraju obnovljene slatkovodne površine na kojima često pasu kamarški konji.

Rezervat je osobito poznat po ptičjem svijetu. Ondje se mogu promatrati sive i bijele guske, polojnici, vivci, šljukarice i mnoge druge vrste. U toplijem dijelu godine česte su čaplje, galebovi, tukalice i brojni vilini konjici. U rezervatu su zabilježene i brojne vrste riba, vodozemaca te gmazova, među kojima su barska kornjača i bjelouška. S viših promatračnica pružaju se pogledi na renaturalizirane površine, a s gornjih točaka i na široki krajolik sve do Tršćanskog zaljeva i Julijskih Alpa.

Obala delte niska je i močvarna, s bogatim močvarnim staništima, a zajedno s donjim tokom rijeke zaštićena je kao prirodni rezervat. Upravo ta kombinacija vode, mulja, trstike i otvorenih površina čini ušće Soče jednim od najzanimljivijih područja za promatranje prirode u ovom dijelu Jadrana.

Your Rating

Dostop
Urejenost

Leave a Comment