Iznad furlanske nizine i tik pred vratima Julijskih Alpa, između dviju država, od Soče do Tilmenta, proteže se Beneška Slovenija. Talijanski dio Benečije smješten je u gorski kut, na istoku Italije, u pokrajini Furlanija – Julijska krajina. Tek je oko 30 km udaljen od Vidma i antičkog Čedada, kojima predstavlja zaleđe. Na slovenskoj strani Beneške Slovenije nalazi se Breginjski kot, dolina koja se od Kobarida prema državnoj granici proteže kao krajnji zapadni dio Slovenije.
Beneška Slovenija leži na dodiru dinarskog gorja i Alpa. Brdovit i planinski prostor ispresijecan je riječnim dolinama koje su duboke brazde urezale u mekano fliševito gorje. Prema jugu usmjerene doline otvorene su toploj furlanskoj nizini i vlažnim morskim vjetrovima. No Mediteran ovdje brzo prelazi u predbolnički, a zatim i u već posve alpski svijet Stola (1673 m) i Musca (Muzec) (1612 m). Visoko u njihovim vapnenačkim masivima izviru Nadiža i Ter, kraljice nebeskih dolina. Terske i nadiške doline čine jezgru Beneške Slovenije.
Breginjski kot postupno se uspinjuća dolina koja se od Starog sela pruža između izduženog Stola na sjeveru i masiva Matajurja i Mije na jugu. Kod Breginja završava terasastim amfiteatrom nekadašnjeg ledenjaka.
Od Kobarida do Breginja, iznad korita Nadiže, na sunčanom terasastom podnožju Stola niže se 13 sela. Nešto izdvojenije, u najzapadnijem zavoju zapadne državne granice s Italijom, nalaze se još i seoski dragulji Logje i Robidišče, kameni svjedoci nemirnih beneških prostora. U malim selima razasutim po osunčanim padinama beneškoga gorja, u kamenim je kućama oblikovan sklad između prirode i čovjeka. Mistična ljepota beneškog krajolika u sebi skriva burnu povijest, i dalje živu u legendama i među beneškim ljudima.


