Idilično selo Šmartno u Brdima

Šmartno se nalazi u geografskom središtu Brda. Gradnik selo opisuje kao orlovo gnijezdo na točki s koje se pruža pogled od Nanosa na istoku do Koruških Alpa na sjeverozapadu te od prostrane Furlanije do Jadranskog mora. Na ovoj razglednoj uzvisini u prvoj polovici 16. stoljeća, na ostacima rimskog uporišta, nastao je oko crkve veliki protuturski tabor – srednjovjekovna utvrda. Selo na brežuljku, okruženo zidinama i utvrđeno obrambenim kulama, prvi se put spominje 1317. godine. O nastanku zidina nema posebnih izvora, no pretpostavlja se da su podignute u razdoblju ratova između Habsburgovaca i Mlečana od 1507. do 1519. godine. Nekada su ovdje posjede imali gorički grofovi. Nakon smrti posljednjeg goričkog grofa Goricu je naslijedio habsburški car Maksimilijan, koji je pravo na to područje stjecao u dugotrajnim borbama s Mlečanima. Šmartno je tada postalo važna strateška točka na venecijansko-austrijskoj granici te je bilo uključeno u sustav utvrda (Števerjan, Kojsko, Šmartno, Vipolže). Mlečani, koji su pokušavali osvojiti Brda, ovdje su u oba rata poraženi. Šmartno se ubraja u skupinu seoskih naselja i protuturskih taborâ u Brdima i na Primorskom. Kao pogranična utvrda djelovalo je još u 17. stoljeću, sve do sredine 18. stoljeća, kada je mletačka opasnost nestala. Među ljudima i dalje kruže predaje o vremenima kada je šmartenska tvrđava služila svojoj namjeni. Stanovnici izvan utvrde, na području današnjeg Imenja, navodno su zauzvrat za zaštitu od neprijatelja opskrbljivali stanovnike unutar tabora hranom – imanjem – pa otuda, prema jednoj priči, potječe naziv Imenje. Drugo tumačenje kaže da je vojna posada uz plaću imala i zemljište – imanje – od kojega je ostvarivala redovite prihode. Kuće u samoj jezgri zbijene su oko crkve sv. Martina, najveće župne crkve u Brdima, čiji je zvonik nekadašnji tvrđavski toranj. Selo je ime dobilo po sv. Martinu. Moćna barokna crkva ističe se freskama Toneta Kralja. Ulaskom u okrilje šmartenske utvrde i šetnjom uskim uličicama među starim, dijelom obnovljenim kućama, imate osjećaj kao da ste u srednjovjekovnom labirintu koji oživljava ulaskom u Brišku kuću. U kući, obnovljenoj nakon potresa 1978. godine, seoske žene postavile su zbirku predmeta briške kuće. Godine 2003. objekt je ponovno obnovljen, a tom je prigodom na katu postavljena nova izložba o briškoj kući. Uz iscrpniji prikaz elemenata briške kuće nastale u 19. stoljeću, prikazuje i njezin osnovni razvoj od prapovijesti do danas. Kuća je precizna rekonstrukcija izvornog stambenog objekta, osim kata, gdje armiranobetonski luk zamjenjuje nekadašnji pregradni zid. Oprema kuće objedinjuje elemente briške kuće i pučke kulture Brda; riječ je o živoj muzejskoj zbirci koja nas vraća u vrijeme briških korijena. U podrumskom prostoru može se razgledati i zbirka o briškoj vinskoj kleti. S druge strane Šmartno poziva umjetnike. U slikarskoj kući, koju stvaratelji koriste za svoje radionice, nastaju brojna umjetnička djela. Povoljna klima, okruženje i srdačni mještani ključ su njihova uspješnog stvaranja.