Prema legendi, crkvicu je dao podići grof kao zahvalu za život svojega sina, koji je pao u bezdno što se nalazi ispod oltara. Iako se crkvica zove Marija na jezeru, ona zapravo stoji na vrhu brežuljka, što njezinu priču čini još zanimljivijom.
Činjenica je da se danas iza oltara nalazi zaklonjena rupa, u kojoj se čuje šum vode. Taj detalj pridonosi osebujnom ugođaju mjesta i povezuje predaju s doživljajem prostora. Posebnu čar pri usponu daju lijepo obnovljene kapelice uz put.
Crkva je srednjovjekovnog podrijetla, ali je kasnije obnovljena. U niši uz glavni ulaz nalazi se najvažnija kasnogotička plastika Marije Djevice s Isusom. Taj umjetnički detalj dodatno potvrđuje povijesnu i kulturnu vrijednost crkve.
Samo je brdo nakon 1997. godine postalo važno arheološko nalazište. Iskopavanja su potvrdila naseljenost brežuljka od mlađega željeznog doba, preko ranog pa sve do kasnog antičkog razdoblja, što dokumentira prodor Rima u ovaj dio naše zemlje.
Golo Brdo tako objedinjuje predaju, arhitekturu i arheologiju u prostoru koji posjetitelju nudi više od običnog razgleda. To je mjesto gdje se legenda o spašavanju sina, srednjovjekovna crkva i slojevita prošlost brijega nadopunjuju u jedinstvenu cjelinu.