Gradiška Tura je stjenovita uzvisina na zapadnom rubu Nanoske visoravni iznad Vipavske doline. Točnije, nalazi se iznad sela Gradišče pri Vipavi. Poticaj za postavljanje penjačke staze na Turu dao je tadašnji predsjednik Planinskog društva Vipava Otmar Črnilogar. Zajedno s Tonetom Sazonovom ispenjao je stijene iznad Gradišča i tako odredio smjer.
Prvi pokušaj izveli su mladi zaljubljenici u planine uz pomoć užadi, a ubrzo im se pridružio i Črnilogar, koji je već prvoga dana, vezan „kobrom”, počeo bušiti rupe za klinove.

Nekada je rekao: „Klinove sam zabijao na razmaku koji je odgovarao mojem tijelu, zato me i danas niži ljudi zadirkuju da se teško uspnu od jednoga do drugoga. Na vrhu osigurane staze također sam izbušio rupu u stijeni, koju zovem dalekozor za Vipavu. Tko kroz nju pogleda, točno vidi razglednicu Vipave.” Izbušene su 77 rupe i toliko je klinova betonirano. U te klinove napeto je 170 m čeličnog užeta. Cijeli uspon do vrha Ture trajao je 45 minuta. Na vrhu su postavili kutiju s upisnom knjigom i pečatom. Penjačka staza predana je planinarima u upotrebu 15. lipnja 1969. Nazvana je po Fricu Furlanu, velikom ljubitelju planina, koji je 11. 2. 1952. stradao u stijenama Ture.
Kada je penjački smjer na Turi dovršen, Črnilogar je predložio izgradnju panoramske platforme. Tako je sve počelo. Temelji su betonirani, a grmlje posječeno. Željeznu konstrukciju pripremio je Janez Žorž iz Podrage. Most je izgrađen u svibnju 1971. i nazvan Gnezdo.
Gradiška Tura uzdiže se 793 m nad morem i ubraja se među zahtjevnije penjačke staze. Zbog položaja Gradiške Ture i blage klime kakvu poznajemo u Vipavskoj dolini, posjet je moguć i u jesenskom i zimskom razdoblju. Osim penjačke staze, preko Ture vodi i planinarska staza koja nije toliko alpinistički zahtjevna, ali je i dalje strma te planinaru neprestano pruža pogled na gornju Vipavsku dolinu.