Dolina Glinščice (Val Rosandra)

Za dolinu rijeke Glinščice vrijedi izreka „manje je više“. Iako je kanjon Glinščice dug samo dva i pol kilometra, prava je riznica zanimljivosti i prirodnih ljepota koje posjetiteljima iznova oduzimaju dah. Premda leži tik uz Jadransko more, pri pogledu na kamene, strme stijene čini se kao da je more još vrlo daleko, u sasvim drukčijem okruženju. Posebnost rijeke Glinščice je i to što izvire u Sloveniji, a u more se ulijeva u Italiji. Izvor joj je nedaleko od sela Klanec kod Kozine (uz autocestu Ljubljana – Koper). Ubrzo nakon izvora rječica prelazi državnu granicu, vijuga kroz kanjon i ulijeva se u Jadransko more u blizini Trsta. I planinari koji krenu kroz dolinu često na svom putu prelaze iz Slovenije u Italiju i natrag. Kroz dolinu vodi čitav niz staza. Za prvi, upoznavni posjet preporučuje se ruta koja počinje u selu Draga (Draga St. Elia) i vodi do svih najvažnijih točaka. Na putu iz Ljubljane ide se primorskom autocestom, s nje se izlazi na skretanju za Divaču te se slijede oznake za Lipicu i Trst. Na graničnom prijelazu Lipica prelazi se državna granica, cesta zatim vodi do sela Bazovica (Basovizza), gdje se skreće lijevo prema Kozini i graničnom prijelazu Pesek, no još prije tog prijelaza skreće se desno prema selu Draga. Ondje završava vožnja i počinje obilazak područja koje je od 1992. zaštićeno kao prirodni rezervat. Sukladno tomu, staze su označene pa se za orijentaciju ne treba brinuti. U dolinu Glinščice vodi makadamska cesta koja je do 1959. bila pruga uskog kolosijeka Trst – Hrpelje. Danas vlakova više nema, ali zato su mnogo češći biciklisti i planinari. Već nakon prvih metara otvara se pogled na strme stijene kanjona, gdje pogled pada i 300 metara u dubinu. Takav je prizor omogućila priroda tektonskim pomacima koji su u kršku zaravan usjekli pukotinu, a potom ju je tijekom milijuna godina produbila rijeka svojim tokom. Ljudska noga u dolinu Glinščice (talijanski Val Rosandra) kročila je mnogo kasnije, vjerojatno prije sedam tisuća godina. Prvotni stanovnici ovdje su pronašli pitku vodu i prikladno mjesto za gradnju utvrde koja se održala do dolaska Rimljana. S njima je dolina postala najbrža prometna i trgovačka veza između obale i unutrašnjosti. Na to i danas podsjećaju ostaci akvadukta i vojnih utvrda više na obroncima klanca. I u srednjem vijeku trgovački je put kroz dolinu zadržao svoju važnost, a danas pripada općini Dolina (San Dorligo della Valle) i zaštićena je zbog svoje prirodne i povijesne baštine. Svake je godine posjećuju tisuće posjetitelja. Ovdje, uz spektakularnu prirodu, odmaraju i oko i duša. U stijenama se okušavaju penjači; mještani koji poznaju skrivene tirkize tijekom ljeta se osvježavaju u vodi, a zbog dobre pristupačnosti svatko ovdje može pronaći nešto za sebe. Naša staza vodi i kroz dijelove gdje je izvornu željezničku prugu trebalo usjeći u stijenu, a zatim, uz putokaz, skreće lijevo na strmiju stazu koja zahtijeva planinarsku obuću. Ubrzo se spušta u mjesto Botač (Botazzo). Ondje je prilika za odmor i okrjepu u gostionici koja je otvorena od srijede do nedjelje (info na tel. 0039-40-227-083, također na slovenskom jeziku) te za prijelaz na slovensku stranu granice. Koliko je državna granica ovdje blizu rijeke, pokazuje ploča Staza prijateljstva, nastala u vrijeme kada su stanovnici okolnih mjesta pokušavali premostiti tada još čvrsto i strogo zatvorenu granicu između Jugoslavije i Italije. Nadalje staza vodi uz tok rijeke prema Boljuncu. Uskoro se otvara pogled na 40 metara visok slap koji se u najjačem mrazu zaledi. Zanimljiv je i pogled na hodočasničku crkvu sv. Marije na Pečah (iz 16. stoljeća), nakon čega staza vodi do Boljunca (Bagnoli della Rosandra), gdje divljina završava i počinje „civilizacija“, a s njom i informacijski centar prirodnog rezervata. Zimi je otvoren petkom, subotom, nedjeljom i blagdanima od 9 do 13 sati. Na internetskoj stranici centra (www.riservavalrosandra-glinscica.it) objavljene su informacije i zemljovidi, a za dodatna pojašnjenja dostupni su na tel. 0039-40-832-6435, izvan vremena otvaranja na 0039-40-8329435 te na adresi [email protected]. Za planinare je ovdje vrijeme za povratak prema Botaču i Dragi. Uz put je ponovno prilika za promatranje ostataka mlinova i vrlo raznolikog biljnog svijeta, koji je u dolini asimetričan. Na jednom su obronku prevladavaju sipari s termofilnim biljnim vrstama, a na drugom šume i od bure ogoljene okomite stijene, gdje su životni uvjeti slični onima u planinama. Neki nizinski dijelovi prekriveni su šikarama i travnjacima, dok u blizini rijeke prevladavaju biljke karakteristične za vlažna područja. I fauna je raznolika. Iako je ovo kraški okoliš, uz rijeku su se nastanili rijetki gmazovi i vodozemci. Istraživači su ovdje zabilježili 130 vrsta ptica, a žive i srna, divokoza, jelen, zec, vjeverica, puh, lisica, rovka, ris, hermelin i druge životinje. Brojne špilje i jame dom su šišmiša, osobito potkovnjaka, koji su i simbol Prirodnog rezervata doline Glinščice. Izvor: http://www.kam.si/zanimivosti/dolina_reke_glinscice.html / Autorice: Lidija Polajžer i Tina Čeč Dodatne informacije: http://potepanja-v-naravi.blogspot.si/2010/04/dolina-glinscice-val-rosandra.html http://www.gps-tour.info/sl/92/detail.54506.html https://www.google.com/maps/d/viewer?mid=17-dI27AaL8jAYeB3cUwUDrc05y4&hl=en_US