S obzirom na dominantan položaj, glavna znamenitost ovoga područja jest smlednički Stari grad. Strateški značaj brda iznad prijelaza preko Save prepoznali su već prvi gospodari ovoga područja, grofovi Weimar Orlamünde. Zato su na njemu vjerojatno već u 11. stoljeću podigli utvrđeni toranj, koji su kasnije dograđivali sve do 1610. godine. Sredinom 17. stoljeća vlasnici su grad napustili i preselili se u novi dvorac u selu Valburga, a prvotni je grad postupno propadao.

Grad s opsežnim posjedom pripadao je mnogim plemićkim rodovima, među kojima valja spomenuti barem grofove Andeške i Celjske. Budući da grad nije doživio kasnije dogradnje, predstavlja najčišći razvojni prikaz tlocrta i oblika srednje velikog srednjovjekovnog grada u središnjoj Sloveniji, pa njegovi ostaci nadilaze lokalnu važnost.

Naš pjesnik Simon Jenko o slikovitoj ruševini zapisao je: “Zeleni mah obraste srušene zidove, vjetar kroz njih diše tužne glasove.” Posljednjih desetak godina na gradu traju obnoviteljsko-restauratorski radovi na nižem južnom bedemu, a glavni će pothvat ipak biti obnova središnjega tornja, koji je prema nekim procjenama bio visok gotovo trideset metara.