Sveta Gora – Nova Gorica

Iznad rijeke Soče i Solkana strmo se uzdiže hodočasnički put na Svetu Goru, visoku 682 metra. S gore se hodočasniku otvara slikovit pogled sa sjevera na Julijske Alpe, s istoka na Trnovsku šumu, Škabrijel i Grgar, s juga na Goricu, Solkan i Sabotin, na Kras i Jadransko more, a sa zapada na vinorodna Brda, Karnijske Alpe i Dolomite. Na Svetu Goru može se doći iz Solkana asfaltiranom cestom uz koju se nalaze postaje križnoga puta iz 1991., ili se može krenuti pješice s Prevala starom hodočasničkom stazom; na Goru se dolazi i iz Grgarja te iz Zagore kod Plava. Sveta Gora sa svojom veličanstvenom bazilikom, franjevačkim samostanom, hodočasničkim domom, duhovno-obrazovnim središtem Tau i restoranom biser je europske Povezivne staze triju hodočasničkih svetišta, kojoj pripadaju i Stara Gora iznad Čedada te Marijino Celje na Kanalskom Kolovratu. Okolica Kapelica za paljenje svijeća izgrađena je 1998. prema nacrtima arhitekta Jelka Valenčaka, a mozaik Posjet triju kraljeva izradila je akademska slikarica Marta Jakopič Kunaver. Natpis Concordia et pax podsjeća na sve žrtve Drugoga svjetskog rata. Zvonik visok 50 metara ima četiri zvona, od kojih najteže teži 4335 kg, te pet malih zvončića koji označuju sat. U samostanu se od 1996. nalazi Marijanski muzej s votivnim slikama, ostatcima porušene bazilike, sličicama, fotografijama i ispravama, kao i knjižnica; starije knjige su nakon ukinuća hodočasničkog mjesta 1786. prenesene u franjevački samostan u Gorici, a 1811. u boravište franjevaca na Kostanjevici iznad Gorice. Ondje je i novicijat. Hodočasnički dom nacionaliziran je 1948., a 1989. ponovno vraćen; u njemu će biti obiteljski centar, boravište redovnica i dom za duhovne vježbe. Restoran s 400-godišnjom tradicijom poznat je po izvrsnoj kuhinji. Car Leopold I. dao je 1672. samostanu pravo da bira, postavlja i smjenjuje gostioničare koji moraju stanovati na Svetoj Gori, gdje su hodočasnicima stalno na raspolaganju. I danas hodočasnik, nakon duhovne okrjepe u svetištu, može biti poslužен u restoranu, i to svakoga dana. U sklopu restorana nalazi se i Muzej soške fronte, u kojem je od 1989. stalni postav posvećen svima koji su ovdje izgubili život. Tau je od 2002. duhovno-obrazovno središte kojim upravljaju Male sestre sv. Franje Asiškoga. Frančiškov hrib lijepa je vidikovna točka s orijentacijskim znamenjem. Na mjestu nekadašnjega spomenika palim talijanskim vojnicima danas stoji kip sv. Franje Asiškoga. Hodočasničke kapelice bile su tijekom Prvoga svjetskog rata porušene. Obnovljenu kapelicu Triju kraljeva uz treću postaju križnoga puta oslikao je 1996. akademski slikar Rudi Pergar.