Valvasorjeva kružna staza

Prilikom prodaje vlastelinstva Črni potok 1689. godine kupoprodajnim je ugovorom određena granica između vlastelinstava Bogenšperk i Črni Potok. U njoj su opisana mjesta u okolici dvorca Bogenšperk, danas povezana u kružnu stazu koju je moguće prijeći za tri sata. Staza je produljena od nekadašnjeg vlastelinstva Sela do ostataka dvorca Slatna. Pješačite samo označenim putovima, cestama i kolnim putovima. Dionicu možete započeti gdje god uz opisanu stazu i vratiti se na ishodište, no najprikladnije je krenuti od dvorca Bogenšperk i ondje se nakon obilaska i vratiti. Ishodište Valvasorove staze je parkiralište ispred dvorca Bogenšperk. Ime je dobio po plemićima Wagnerima, koji su ga vjerojatno sagradili već u 15. stoljeću. Staza vodi preko parkirališta i zatim preko ceste do oznake za pješačku stazu prema Javorju i Leskovici. To je označena Badjurova kružna staza, koja na tom dijelu vodi iz Kostrevnice prema Obolnom. Do Leskovice put vodi pokraj Tičnice, uzvisine na desnoj strani tik iznad sela, a uz put je i kapelica s klupom, gdje se možete malo odmoriti i osvrnuti na lijep krajolik. Raskrižje ispod Leskovice bilo je već u Valvasorovo vrijeme mjesto odakle su vodili putovi prema Dolenjskoj, Vratima, Javorju i Stični. Naša se staza nastavlja oko deset metara asfaltiranom cestom prema Javorju, zatim skreće desno pokraj štale niz utvrđenu šumsku cestu. Nakon desetak minuta stižemo do račvanja i vidimo dalekovod. Lijevo se dolazi na Riharjevec, a desno do stupa dalekovoda, gdje je pravi smjer za Črni potok. Uz taj stup put vodi desno od njega u šumu, odnosno ravno ispod dalekovoda i nizbrdo u smjeru Črnog potoka. Taj se šumski predio zove Dobovec. Put postaje sve više razrovan vodom, pa treba hodati oprezno i držati se smjera nizbrdo. Pred potočićem se otvara proplanak i lijevo ugledamo crkvu sv. Križa u mjestu Brezje nad Črnim potokom. Niže lijevo vidi se potočić s više pritoka; jedan prelazimo i zatim nastavljamo uz potok nizbrdo do dvorca Črni potok, koji je do 1689. bio u Valvasorovu vlasništvu. Kad izađemo iz šume, ugledamo kuće ispod dvorca Črni potok. Ispod dvorca kolni put vodi do asfaltirane ceste Šmartno – Bogenšperk, gdje skrećemo niz cestu pokraj nekadašnjeg mlina, preko kojeg prelazimo Črni potok. Zatim nastavljamo asfaltiranom cestom do prvog kolnog odvojka desno. Hodamo ravno, a potom desno uzbrdo do nekadašnjeg vlastelinstva Sela. Od lipe do nekadašnjeg dvorca Slatna idemo desno od šumice ravno do domaćije Regali, gdje se otvara pogled na Šmartno. Lijevo vidimo današnju crkvu sv. Martina, gdje je nekoć stajala manja crkva, sagrađena nakon 1511., u kojoj su se 10. 7. 1672. vjenčali Janez Vajkard Valvasor i Ana Rozina Grafenweger. Zatim se spuštamo cestom nizbrdo, lijevo vidimo zgrade nekadašnje štavionice i dolazimo do ceste Šmartno – Kostrevnica. Još stotinu metara lijevo po cesti, a zatim desno prema napuštenoj mesnici. Odavde do nekadašnjeg grada, koji je u ratu bio spaljen, po Levstikovoj stazi ima oko tristo metara. Uz rub šumice s desne strane stoji osamljeni nadgrobni križ, a lijevo ostaci nekadašnjeg dvorca Slatna, odakle je bila prva žena Janeza Vajkarda Valvasora, Ana Rosina Grafenweger. Mlada mu je nevjesta donijela znatnu mirazinu, pa su uz pomoć zajma kupili vlastelinstva Bogenšperk, Lihtenberk i Črni potok. Malo se prošećemo okolo i pronađemo napuštenu kućicu na mjestu kako je prikazano na litografiji iz Slave vojvodine Kranjske. Od u ratu spaljenog dvorca vide se tek ostaci dvoranskog parka i potporni zid sa stubištem. Potom se moramo vratiti natrag do lipe na Selima istim putem kojim smo došli na Slatnu. Kod nekadašnjeg vlastelinstva Sela još je prije nekoliko godina stajala velika lipa s osamnaest vrhova. Dva je slomila munja, a u šupljem dijelu stabla posjetitelji su više puta palili vatru. Lipa je izgledala žalosno i postojala je opasnost da se iznenada sruši, pa ju je vlasnik zemljišta posjekao. Prema narodnoj predaji, na lipi je imala mjesto za ples gospoda s dvorca, a doista je izgledalo tako, jer je iz razgranatog dijela izraslo strmo prema gore osamnaest vrhova. Do izgradnje Južne željeznice dvorac je bio upravno središte za Litiju i Šmartno. Vlastelinstvo je propadalo, a ljudi su sav građevinski materijal iskoristili za gradnju kuća, pa danas od njega nema traga. U šumi iza lipe mogu se pronaći tek ostaci bunara. U bližoj okolici Šmartnog, osim opisanih, bili su još i dvorci na Rojama, a kasnije na Grmačama, u Litiji i na Grbinu. Staza se u šumi ubrzo dijeli u tri smjera i idemo blago desno pod Velikim Oblakom, gdje vidimo i staru oznaku za dvorac Bogenšperk. Kolni put se više puta račva, pa se držimo desnog smjera prema domaćiji Plankar. Od lipe na Selima do ovdje bilo je 25 minuta umjerene hoda. Pješačka staza ide ravno, lijevo od glavne ceste, gdje počinje trim-staza pod dvorcem, a lijeva nas staza vodi među jedva vidljive ostatke nekadašnjeg dvorca Lihtenberk do obnovljene kapelice na mjestu propalog dvorca. Kapelicu su 1886. sagradili Windischgrätzi. Godina je bila urezana u kamen (popis podružnih crkava i kapelica 20. 9. 1954., šmarski dekan Anton Gornik). Uz put tik pred ruševinama dvorca nalazi se usjek, gdje je nekoć bio dvorčev bunar, odnosno izvor. Od kapelice put vodi uzbrdo do dvorca Bogenšperk, koji je vrijedan posjeta, kao i lipov drvored i poučna staza. Od kapelice put vodi uzbrdo do dvorca Bogenšperk, koji je vrijedan posjeta, kao i lipov drvored i poučna staza.