Dolina Triglavskih jezera / Dolina sedam jezera

Dolina Triglavskih jezera alpska je dolina između Bohinja i Trente sa jezerima koja su nastala u udubinama ispunjenima vodonepropusnim naslagama uz golem navlak Slatenske ploče. Duga je oko 8 km. Dolina je snažno zakršena; ovdje susrećemo praktično sve oblike krškog trošenja u Alpama. Prisutne su i crvenkaste jurske stijene u kojima se mogu pronaći fosili. Ponekad se dolina naziva i Dolinom sedam jezera, iako je jezera zapravo više, a neka su više nalik lokvama. Postoje brojne rasprave o broju jezera i lokvi u Dolini Triglavskih jezera, jer se neka više puta osuše pa ih se zato ne ubraja među jezera. Najčešće se navodi broj sedam, zgodan broj iz pučke predaje. Prirodni rezervat Dolina Triglavskih jezera već je u razdoblju prvog procvata planinarstva u Sloveniji slovila za jedno od najljepših područja Julijskih Alpa. Tome je pridonijela i jedna od najstarijih planinarskih postaja uz Dvojno jezero. Dolina je zaštićena već 1924. kao Alpski zaštitni park[2]. Prema svrsi zaštite tu godinu smatramo godinom osnutka prvog slovenskog nacionalnog parka. Naziv Triglavski narodni park prvi je put upotrijebljen 1926., iako je sam vrh Triglava obuhvaćen zaštićenim područjem parka tek nakon proširenja 1981. Druga imena Doline Triglavskih jezera Uz već spomenutu Dolinu sedam jezera, dolinu su nazivali i Jezerska dolina. Slovenski planinar Henrik Tuma naveo ju je kao Dolinu Zajezerom, francuski prirodoslovac Balthasar Hacquet 1778. nazvao ju je Dolina Za jezircami, Dežman i Baumbach kao Jezerca-Tal, a prvi prirodoslovci opisivali su je kao Dolinu „kamenitog mora”. Pristup Dolina Triglavskih jezera dostupna je iz više smjerova. S bohinjske strane mogući su pristupi preko planine Blato, mimo izvora Save ili preko Komne. Do Dvostrukog jezera, gdje stoji Koča pri Triglavskih jezerih (1685 m), potrebno je tri do četiri sata hoda s bohinjskih planina ili preko Komne. Dolina zapravo počinje (ili završava) nešto niže, gdje se iznad slapa Savica uzdiže strma stepenica - Komarča, najzahtjevniji pristup dolini Triglavskih jezera. Na vrhu strme serpentine nakon sat i pol dočekuju nas Lopučniška dolina i prvo (ili zadnje, ovisno s koje ga strane promatramo) Triglavsko jezero - Crno jezero (1294 m). Prvo jezero, Jezero pod Vršacem ili Jezero v Podstenju (1993 m nad morem), i ljeti je prekriveno ledom. U tom okruženju može uspijevati tek malo biljaka; ondje pretežno žive lišajevi. Nešto južnije od prvog jezera, pod Zasavskom kočom na Prehodavcih, nalazi se Mlaka v Laštah, koja ljeti često presuši. Još južnije od toga je drugo Triglavsko jezero, Rjavo jezero, dugo 150 m, široko 100 m i duboko do 10 m. U blizini je u plitkoj udolini Zeleno jezero, koje je zbog algi blago zelenkaste boje. Duboko je do 2 m. Četvrto jezero, dugo 300 m, široko 120 m i duboko do 15 m, najveće je i najdublje Triglavsko jezero pa se zato zove Veliko jezero (1830 m nad morem), odnosno i Jezero v Ledvicah. Zbog vode je ovdje raslinje bogatije. Peto i šesto jezero, Dvojno jezero (1685 m nad morem), ima boju akvamarina. Ovdje stoji Koča pri Triglavskih jezerih. Sedmo jezero, Crno jezero, ime je dobilo zbog položaja u udolini usred šume. Zbog razmjerno male nadmorske visine (1319 m) najtoplije je od svih sedam jezera. Dugo je 150 m, široko 80 m, a duboko do 6 m. Iz najvišeg Jezera pod Vršacem vode otječu u dolinu Soče i Jadransko more. Sva ostala jezera hidrološki su međusobno povezana. Vode se slijevaju u Savu Bohinjku i dalje prema Crnom moru. Planinarske kuće Na južnom rubu doline nalazi se Koča pri Triglavskih jezerih (1683 m), a na sjevernom rubu Zasavska koča na Prehodavcih (2071 m). Između njih potrebno je nešto više od dva sata hoda. Polazišta do obje kuće dva su: bohinjska strana (do Koče pri Triglavskih jezerih preko Komne 5 sati hoda, preko Komarče 3 sata [zahtjevno], s planine Blato 3.30 sata) i Trenta (do Zasavske koče na Prehodavcih kroz Zadnjicu 3 sata, preko planine Trebiščine 4.30 sata).