Podzemne dvorane Vilenice

U bijelim maglicama koje se uzdižu iz ulaza u Vilenicu nekadašnji su mještani viđali ples bijelih žena. Živjele su samotno u svojoj jami, ali su ipak pratile život sela u okolici i katkad poželjele blizinu čovjeka. Vilenica je već u 17. stoljeću postala poznata kao prva turistička jama u Europi. Raznolikost sigastih oblika i njihova raznobojnost potaknule su Venecijanca Giuseppea Campagnionija da o Vilenici napiše epsku pjesan i posveti je svojoj izabranici Aspaziji. Do sredine 19. stoljeća slovila je kao najljepša, najveća i najposjećenija jama matičnog Krasa. Turistički posjeti jami zabilježeni su u ispravama već 1633. godine, kada je grof Petač predao jamu na upravljanje lokavskoj župi. Župa je mogla raspolagati prihodom od ulaznica prikupljenih vođenim obilascima. Osim ljepotom, jama svoj ugled duguje i blizini ergele Lipica te blizini trgovačke rute Beč – Trst. Jama Vilenica nastala je u krednim vapnencima Lipiške formacije i pruža se prema jugoistoku. Razvijena je u jedinstvenom, ukošenom kanalu, prepunom sigastih oblika i odrona. Oni nas prate već u prvoj dvorani, a s dubinom se njihova količina i šarenilo još više pojačavaju. Brojni odroni i kapnici upućuju na iznimnu starost jame, koja je do danas još nerazjašnjena. Teško je i utvrditi koja je podzemna rijeka izdubila jamu, jer je zbog denudacije površja njezin položaj danas znatno bliže površini nego u vrijeme nastanka, kada je Vilenica bila potpuno ispunjena vodom. Ulaz u Vilenicu nastao je urušavanjem stropa. Na to upozorava veliki odronjeni stožac, niz koji se spuštamo u prvu – Plesnu dvoranu. U njoj se svake godine održava završna svečanost Međunarodne književne nagrade Vilenica. Veliku dvoranu krasi impozantan tamnosivi sigasti stup, koji su stari posjetitelji zvali Maver. Hodnik koji se iz Plesne dvorane spušta dublje jedinstven je, ali razveden: ponegdje se spušta, drugdje uzdiže te doseže visinu do 30 m. Na putu se više puta širi u svojevrsne dvorane koje se nižu ovim redom: Aleja kapnika, Temperaturna meja i Vilinska dvorana. Iz Vilinske dvorane, posljednje dvorane koju posjetitelj može razgledati, jama se strmo spušta u Fabrisov hodnik. Za njega su karakteristični manji prostori i brojna suženja. Dno jame doseže dubinu od 180 m, a cijela jama duga je više od kilometra. Raspored obilazaka Za organizirane skupine obilazak je moguć u bilo koje vrijeme uz prethodnu najavu.