Sabotin 609 m – Put mira

Sabotin je 609 m visok brežuljak koji se strmo uzdiže iznad Soče te zajedno sa susjednom Svetom goro nadzire Gorišku ravninu poput čuvara. Njegov planinski greben pruža se dinarskim smjerom i zatvara put kroz Sošku dolinu. Na zapadnom dijelu prelazi u Goriška brda, koja su dugi niz godina bila odsječena od područja na Goriškom polju, sve dok 80-ih godina nakon Osimskog sporazuma nisu izgradili tzv. osimsku cestu, koja je djelomično trasirana po talijanskom teritoriju, i novi cestovni solkanski most, koji je naposljetku premostio dotad nepremostivu prepreku – rijeku Soču. Slaveni su, navodno već po svom dolasku, brežuljak nazvali Samotin jer ga je korito rijeke Soče odvajalo od njegovih „srodnika”. Vrh Sabotina bio je naseljen još od prapovijesti, a važnu je ulogu imao i u kasnijim povijesnim razdobljima. Godine 1998. arheološkim iskapanjima na području svetog Valentina otkriveni su ostaci nekadašnje Marijine crkve iz 16. stoljeća, točnije ostaci glavne lađe, zvonika, prezbiterija, sakristije i stubišta. Povjesničari navode da se u prošlosti na gori svake nedjelje služila misa, a ovdje je bilo i hodočasničko mjesto za širu okolicu. Kasnije je njezinu ulogu preuzela crkva na Svetoj gori. Crkva na Sabotinu porušena je krajem 18. stoljeća, a ostatke je uništila i Prva svjetska vojna. Tada je po padinama Sabotina prolazila bojišnica Sočke fronte, čije tragove i danas možemo vidjeti u obliku ostataka zaštitnih rovova i brojnih kaverni.Nakon Prve svjetske vojne Talijani su na Sabotinu uredili muzej, u kojem se i danas mogu razgledati piramide koje označuju crtu bojišnice na početku borbi na Sabotinu u Prvom svjetskom vojnom i brojne kaverne. U objektu nekadašnjeg muzeja danas se nalazi planinarski dom. Mnogima je privlačan i zanimljiv kameni natpis na padini Sabotina, koji mu daje prepoznatljiv pečat i izvor je brojnih prijepora među lokalnim stanovnicima. Natpis se prvi put pojavio 70-ih godina kao „Naš Tito“, a osobito posljednjih godina doživio je brojne preinake, među ostalim u „Naš mir“ i „SLO“, dok danas ponovno dominira izvorni natpis.Savjet: Automobil je najbolje ostaviti ili na uređenom parkiralištu ispred Solkanskog mosta ili na Osimskoj cesti, odmah iznad Solkana, čim prođete utvrđeni zavoj. Odatle vode kamene stube.