Arheološko nalazište Kučar

Arheološko najdišče Kučar
Arheološko nalazište Kučar je zanimljiva ideja za izlet. Ovdje ćete pronaći opis, lokaciju, fotografije i korisne informacije za posjet.
U starijem željeznom dobu (8. – 4. stoljeće pr. Kr.) Kučar je bio središte najvećeg i najvažnijeg naselbinskog kompleksa u Beloj krajini. Gradište – utvrđeno naselje na brdu Kučar – nalazilo se u blizini ušća rijeka Lahinje i Kupe, na strateški važnom položaju uz važnu prapovijesnu trgovačku putanju iz Kvarnera u Panoniju. U široj okolici nalaze se i prirodna nalazišta željezne rude, koja su pridonijela razvoju željezarstva u podnožju brda već u 8. stoljeću pr. Kr. Na sjevernom i južnom podnožju brda nalaze se i brojne gomile, koje predstavljaju grobišta elite starijega željeznog doba s Kučara. U tom razdoblju Kučar pripada Dolenjskoj skupini jugoistočnoalpske halštatske kulture. Slična središta pojavila su se u Dolenjskoj: Stična, Magdalenska gora, Novo mesto, Vače i Vinji vrh kod Bele Cerkve; te u Beloj krajini: Metlika, Črnomelj, Dragatuš i Vinica. Gradište se prostiralo na oba vrha i između njih te je zauzimalo površinu od 9,68 ha. Obrambeni zid očuvan je tik ispod južnog vrha, dok je na nižem sjevernom vrhu u prošlosti uništen. U arheološkim iskapanjima sjevernog vrha 1979. otkrivene su pravokutne drvene građevine, koje su uništene u požaru u 4. stoljeću pr. Kr. Južni vrh još nije istražen. Krajem 4. stoljeća pr. Kr. dolaskom keltskog stanovništva došlo je do promjena u Dolenjskoj, čime počinje mlađe željezno doba (3. – 1. stoljeće pr. Kr.). Iz toga razdoblja nemamo izravnih dokaza o naseljenosti na vrhu Kučara, ali je uz zapadno podnožje pronađeno mlađeželjeznodobno ravno žarno grobište. Ono upućuje na prisutnost Viniške skupine mlađeželjeznodobne latenske kulture. U rimskom razdoblju Kučar je napušten, no ponovno je naseljen u kasnom rimskom razdoblju. Na sjevernom vrhu Kučara početkom 5. stoljeća izgrađene su dvije crkve, krstionica, više manjih građevina i veća središnja stambena zgrada. Riječ je o važnom crkvenom središtu u nemirnim vremenima na kraju Zapadnog Rimskog Carstva, u razdoblju istočnogotske države u Italiji i ponovne uspostave istočnorimske vlasti u 6. stoljeću. Crkveni kompleks napušten je ili uništen dolaskom Slavena i Avara početkom 7. stoljeća. Arheološko nalazište Kučar zaštićeno je kao kulturni spomenik (SDL, br. 18/1988, 242). Izvor: http://www.slovenia.info/si/naravne-znamenitosti-jame/Arheolo%C5%A1ko-najdi%C5%A1%C4%8De-Ku%C4%8Dar.htm?naravne_znamenitosti_jame=14518&lng=1 http://www.metlika-turizem.si/content.asp?sif_co=714 http://www2.arnes.si/~ssnmcrnom5/bela/mbajuk/kucar.htm

U starijem željeznom dobu (8. – 4. stoljeće pr. Kr.) Kučar je bio središte najvećeg i najvažnijeg naselbinskog kompleksa u Beloj krajini. Gradište – utvrđeno naselje na brdu Kučar – nalazilo se u blizini ušća rijeka Lahinje i Kupe, na strateški važnom položaju uz važnu prapovijesnu trgovačku putanju iz Kvarnera u Panoniju.

U široj okolici nalaze se i prirodna nalazišta željezne rude, koja su pridonijela razvoju željezarstva u podnožju brda već u 8. stoljeću pr. Kr. Na sjevernom i južnom podnožju brda nalaze se i brojne gomile, koje predstavljaju grobišta elite starijega željeznog doba s Kučara. U tom razdoblju Kučar pripada Dolenjskoj skupini jugoistočnoalpske halštatske kulture.

Slična središta pojavila su se u Dolenjskoj: Stična, Magdalenska gora, Novo mesto, Vače i Vinji vrh kod Bele Cerkve; te u Beloj krajini: Metlika, Črnomelj, Dragatuš i Vinica.

Gradište se prostiralo na oba vrha i između njih te je zauzimalo površinu od 9,68 ha. Obrambeni zid očuvan je tik ispod južnog vrha, dok je na nižem sjevernom vrhu u prošlosti uništen. U arheološkim iskapanjima sjevernog vrha 1979. otkrivene su pravokutne drvene građevine, koje su uništene u požaru u 4. stoljeću pr. Kr. Južni vrh još nije istražen.

Krajem 4. stoljeća pr. Kr. dolaskom keltskog stanovništva došlo je do promjena u Dolenjskoj, čime počinje mlađe željezno doba (3. – 1. stoljeće pr. Kr.). Iz toga razdoblja nemamo izravnih dokaza o naseljenosti na vrhu Kučara, ali je uz zapadno podnožje pronađeno mlađeželjeznodobno ravno žarno grobište. Ono upućuje na prisutnost Viniške skupine mlađeželjeznodobne latenske kulture.

U rimskom razdoblju Kučar je napušten, no ponovno je naseljen u kasnom rimskom razdoblju. Na sjevernom vrhu Kučara početkom 5. stoljeća izgrađene su dvije crkve, krstionica, više manjih građevina i veća središnja stambena zgrada. Riječ je o važnom crkvenom središtu u nemirnim vremenima na kraju Zapadnog Rimskog Carstva, u razdoblju istočnogotske države u Italiji i ponovne uspostave istočnorimske vlasti u 6. stoljeću. Crkveni kompleks napušten je ili uništen dolaskom Slavena i Avara početkom 7. stoljeća.

Arheološko nalazište Kučar zaštićeno je kao kulturni spomenik (SDL, br. 18/1988, 242).

Izvor: http://www.slovenia.info/si/naravne-znamenitosti-jame/Arheolo%C5%A1ko-najdi%C5%A1%C4%8De-Ku%C4%8Dar.htm?naravne_znamenitosti_jame=14518&lng=1 http://www.metlika-turizem.si/content.asp?sif_co=714 http://www2.arnes.si/~ssnmcrnom5/bela/mbajuk/kucar.htm

Your Rating

Dostop
Urejenost

Leave a Comment