Bjelokranjski muzej smješten je u metliškom gradu, koji se prvi put spominje 1456., iako je vjerojatno mnogo stariji. Zajedno s gradom, osobito u 15. i 16. stoljeću, imao je ključnu ulogu u obrani Kranjske od krvavih osmanskih prodora. Iako je dvorac bez veće štete preživio Drugi svjetski rat, u starijoj povijesti nije imao toliko sreće. Nakon požara 1705. i 1790. obnavljan je, a zgrada dvorca, koja na Valvasorovu bakrorezu još djeluje posve utvrđeno, dobila je obilježje udobne gradske rezidencije.
Prvi vlasnici metliškog grada nisu poznati. U 16. stoljeću posjedovali su ga grofovi Alapi, zatim Frankopani, a potom zagrebački stolni kaptol. Godine 1792. kupio ga je ljubljanski gostioničar Jožef Savinšek, no njegovi plemenitašeni nasljednici prodali su ga 1899. Nakon toga promijenilo se još nekoliko vlasnika i korisnika, a nakon 1951. u njega se postupno počeo useljavati Bjelokranjski muzej. Zaposlenici su pritom uvijek imali mnogo posla s obnovom metliškog grada, koja još traje i najveći je opseg dosegnula 1999. i 2000., kada su zamijenjeni cijeli krovni nosač i pokrov, stropovi prvoga kata te stolarija.
Poslanje muzeja
Poslanje Bjelokranjskog muzeja u Metliki jest skrb za pokretnu kulturnu baštinu Bjelokrajine, koju predstavljaju predmeti iz pet osnovnih zbirki (arheologija, etnologija, kulturna povijest, novija povijest, povijest umjetnosti), šest dodatnih zbirki (lapidarij, prirodoslovlje, numizmatika, plakati, razglednice, tehnička baština) i jedne posebne zbirke (donacija Kambič).
Muzej obavlja javnu službu evidentiranja, prikupljanja, dokumentiranja, istraživanja, zaštite, čuvanja, konzerviranja i restauriranja, predstavljanja i populariziranja pokretne kulturne baštine na području Bjelokrajine, odnosno triju bjelokrajinskih općina: Metlike, Črnomlja i Semiča.
Bjelokranjski muzej kao opći regionalni muzej predstavlja vezu između prošlosti i sadašnjosti, osobito u obrazovnim procesima, jer stalnim i povremenim izložbama, izdavačkom djelatnošću te pedagoškim, andragoškim i popularizacijskim programima pridonosi jačanju nacionalne svijesti i regionalnog identiteta. Njegova skrb za baštinu u pograničnom području tim je važnija.