Bornov tunel kod Begunjščice

Tehničko čudo prošlih vremena stoji usred netaknute prirode i omogućilo je gospodarenje šumom na teško dostupnom području. Lako je pristupačan i zasigurno vrijedan obiteljskog izleta. Begunjščica je pomalo neobična planina. Riječ je o gotovo deset kilometara dugom grebenu koji se pruža od zapada prema istoku. Izdaleka izgleda poput zida koji zatvara prolaz prema sjeveru. Na njezinoj južnoj strani prostiru se prostrane šume, no do pojave mehanizacije sredinom 20. stoljeća bile su vrlo teško dostupne. S njezinim dolaskom i u ovaj su kraj prodrli industrijsko šumarstvo i intenzivnije iskorištavanje šuma. Židovska obitelj baruna Borna raspolagala je na području Tržiča i njegove šire okolice opsežnim šumama. Dvorac s njihovim grbom stoji u Jelendolu. I danas se mogu vidjeti tragovi njihove poduzetnosti. Unatoč teškom terenu uspjeli su iskoristiti svoje šume i time steći znatno bogatstvo. Kroz Dolžanovu klisuru proveli su odvažnu cestu iznad Tržiške Bistrice. U razdoblju između dvaju ratova bili su jedna od najbogatijih obitelji na području današnje Slovenije. No kao Židovima nije im bila pošteđena nacistička represija, a nakon rata im je komunistička vlast oduzela šume kao kapitalistima. Devedesetih su šume vraćene i danas su ponovno aktivni na tom području. Možda najzanimljivije tehničko ostvarenje koje su stvorili jesu Bornovi tuneli na Ljubelju. Za razliku od ostalih tehničkih pomagala koja su služila gospodarskoj djelatnosti, Bornovi tuneli namijenjeni su isključivo pristupu opsežnim gorskim lovištima na južnim padinama Begunjščice s Ljubelja. Na Ljubelj i dalje prema Koruškoj već stoljećima vodi stara tovarnaška staza. U samom mjestu, tik iznad crkve svete Ane, s tovarnaške staze oštro ulijevo skreće markirana staza. Prateći je kroz šumu, nakon petnaestak minuta laganog hoda po sjevernoj padini Begunjščice dolazimo do ulaza u tunel. Doista, čovjek ostane iznenađen. Na prvi pogled nema baš nikakvog razumnog razloga da se na tome mjestu izgradi takvo tehničko djelo. Istočna padina Begunjščice jedna je golema strma stijena. Ona zatvara put prema blagim južnim padinama i planini Prevala. Jedini je prolaz dakle kroz tunel. Dug je 250 metara, ovalnog je oblika i visok približno dva i pol metra. Od betonske obloge, naravno, nema ni traga. To je jednostavno otvor koji prati prirodne pukotine u stijeni i vijuga kroz planinu. Otprilike na polovici toliko se približi vanjskoj stijeni da je nastao prilično velik kameni prozor s kojega se otvara pogled na Košutu. I nakon više od stoljeća tunel je u besprijekornom stanju i prikladan je i za malu djecu. Sve što trebamo jest električna svjetiljka kako bismo osvijetlili put. Neposredno prije Drugoga svjetskog rata u tunelu su prepoznali i vojni značaj te su put opremili s nekoliko bunkera koji su zatvarali prolaz dalje prema jugu. Danas toga više nema. S druge strane dočekuje nas sunce. Do planine Prevala, gdje se možemo okrijepiti kiselim mlijekom, treba nam još dvadeset minuta. Od tamo nas dalje vodi markirana staza prema vidikovcu na Begunjščici. Do vrha ima još dva sata hoda i potrebno je dosta tjelesne spremnosti.