Borovniški vijadukt

Borovniški vijadukt, poznat i kao most, bio je svjetski poznato remek-djelo i najveća građevina na pruzi Beč – Trst. Željeznička pruga od Ljubljane do Celja otvorena je 1849. godine. Plan je bio produžiti je do Trsta, ali trebalo je svladati dvije najveće prepreke: Ljubljansko barje i uspon na Kraško visoravan. Gradnju su povjerili Carlu Rittru von Ghegi, koji je već imao iskustva u gradnji željeznica. Vijadukt dug 561 metar i visok 38 metara gradili su sedam godina, od 1850. do 1856. Tijekom tog razdoblja u mekano barsko tlo zabijeno je 4000 hrastovih pilota, za 24 lučna stupa utrošeno je 31.600 m3 obrađenih kamenih blokova, 31.000 m3 lomljenog kamena i oko 5 milijuna opeka. Troškovi gradnje iznosili su dva milijuna zlatnika. Dvokatni vijadukt, koji je lukom premošćivao najuži dio Borovničke kotline, imao je 25 lukova u gornjoj i 22 u donjoj etaži. Gradnja je tekla uz nadljudske napore i za današnje pojmove prilično primitivnim sredstvima. Unatoč tome, vijadukt je 1856., kada je preko njega prošao prvi vlak, bio pravo tehničko i arhitektonsko čudo. Zanimljivo je i da je građen bez cementa. Na Veliki četvrtak, 10. travnja 1941., stara jugoslavenska vojska srušila je sedam stupova Borovniškog vijadukta. Talijanska vojska, koja je 13. travnja stigla u Borovnicu, odmah je započela gradnju željezne prijelazne konstrukcije. Izrada Roth-Waagnerove konstrukcije trajala je do 28. lipnja 1941., kada je prugu otvorio talijanski ministar prometa Giovanni Host-Venturi. Prosinca 1944. promet preko vijadukta došao je kraju. U brojnim bombardiranjima od kolovoza do prosinca 1944. bio je teško oštećen, a promet je konačno prekinut 27. prosinca, kada su bombe srušile željeznu premostnicu u smjeru Stare postaje. Tijekom povlačenja iz Borovnice 5. svibnja 1945. ujutro njemačka pionirska postrojba minirala je i preostale dijelove konstrukcije, a pokušali su uništiti i Dolski te Jelenov odnosno Dolinski most, ali im je ponestalo eksploziva. Nakon Drugoga svjetskog rata Borovničane je čekao težak posao. Mnoge su kuće bile porušene, a obitelji su brojile mrtve i ranjene. Očistili su ostatke vijadukta, od kojih je nastala i mnoge kuće, njima su nasipali novu prugu te obložili i uredili obalu Save u Beogradu. Posljednjih pet stupova vijadukta, onih prema Staroj postaji, na zapovijed KLO-a rušeno je od 13. do 17. veljače 1950. Moćnog vijadukta, koji je u svoje vrijeme izazivao poštovanje i divljenje, danas više nema. Na njega nas podsjeća tek 21. stup iz ljubljanskog smjera. Pogreška pri paljenju eksploziva sačuvala ga je, a u siječnju 1992. proglašen je tehničkim spomenikom. Ispod sačuvanog stupa danas se nalazi ploča s opisom i model nekadašnjeg mosta. Borovnica je 2006. odabrala jedan od najljepših svjetskih vijadukata za svoj simbol te se nalazi u općinskom grbu i zastavi. Izvor: http://www.borovnica.si/?m=pages&id=69 https://sl.wikipedia.org/wiki/Borovni%C5%A1ki_viadukt http://www.openstreetmap.org/node/446983452#map=18/45.91878/14.36450&layers=TND I blizu još: Jelenov vijadukt, gps: 45.9192114 14.3566242, http://www.borovnica.si/?m=pages&id=70