Župna crkva na Suhorju posvećena je sv. Josipu, zaručniku Blažene Djevice Marije. Atributi: tesarski alat, bijeli ljiljan. Djevinski muž Božje Majke i preblažene Djevice Marije, prije zakona Isusov otac. Iako mu nije bio otac po tijelu, bio mu je otac srcem i ljubavlju. Evanđelje je njegovu svetost saželo u jednu jedinu riječ, kada kaže da je bio »pravedan«. Crkva ju je sažela u dvadeset i pet zaziva u njegovim litanijama. Njegov blagdan odredio je papa Siksto u 15. stoljeću; papa Pio IX. proglasio je Josipa zaštitnikom sveopće Crkve, papa Leon XIII. postavio ga je za uzor radnika, a Ivan Pavao II. napisao je o njemu posebno poticajno pismo. Umro je u Isusovu i Marijinu naručju, zbog čega je i zagovornik za sretnu posljednju uru. Moćan zagovornik za sve. Ako ga je na zemlji za oca zazivao sam Bog, neće mu ni na nebu uskratiti nijednu molbu. Josip je onaj »mudri i vjerni sluga« kojega je Gospodin sam postavio nad Svetu obitelj, da bude potpora i utjeha Isusovoj majci, a Odgojitelj i vrijedan pomoćnik Spasitelju u ostvarivanju njegovih nakana na zemlji. Tako je zapisao sv. Bernard. »Po našem uvjerenju vrlo je korisno da katolički svijet osobito i s velikim pouzdanjem, uz Blaženu Djevicu Mariju, zaziva u pomoć i njezina prečistoga zaručnika sv. Josipa«, rekao je papa Leon XIII. Žarko ga je štovala sv. Terezija Velika i mnogo pridonijela da se u novom vijeku njegovo štovanje u Crkvi tako snažno proširi. Govorila je: »Ne sjećam se da sam što zamolila sv. Josipa, a da mi nije udijelio. Ne bih vjerovala koliko mi je velikih milosti Bog dao po zagovoru toga sveca i iz koliko me tjelesnih i duševnih opasnosti izbavio. Drugim je svecima Bog — tako se čini — dao moć da mogu pomagati samo u nekoj pojedinoj stvari; toga sam sveca prepoznala kao pomoćnika u svim nevoljama.«
Na području Slovenije sv. Josipu posvećeno je osamdeset crkava. Ime Josip hebrejskog je podrijetla i znači “Bog neka doda potomstvo”. Slavi se 19. ožujka.