Dvorac Gornja Radgona

Radgonski dvorac stoji na brežuljku visokom 265 metara i pruža lijep pogled na širu okolicu. U zapisima se prvi put spominje u 12. stoljeću. Dao ga je sagraditi plemić Radigoj, koji je bio slovenskog roda, a po njemu su dvorac, a kasnije i trg te grad, dobili ime. Isprva se pretpostavljalo da je naziv povezan s njemačkom riječi “Rad” (kolo), koja se također pojavljuje u radgonskom grbu. Prvi su vlasnici bili grofovi Spanheimi, nakon čega su se vlasnici ili upravitelji često mijenjali. Wurmbrandti su bili vlasnici do 1914. godine. Tada je dvorac kupio grof Karel Chorinsky, podrijetlom iz Poljske, i zadržao ga do 1931., kada je cijelo vlastelinstvo rasprodano u dijelovima. Dvorac je potom preuzela banska uprava u Ljubljani i namijenila ga humanitarnoj ustanovi. Nakon Drugoga svjetskog rata u dvorcu je bila osnovna škola, a danas je u privatnom najmu. U dugom razdoblju postojanja dvorac je više puta pregrađivan i proširivan. Najstariji prikaz iz 1603. godine pokazuje izduženu, jednokatnicu s malim prozorima i dvama četverokutnim tornjevima različite veličine sa svake strane. Bakrorez iz 1681. prikazuje ga kao golemu građevinu s bedemima i tornjićima. Ulaz u dvorac vodi kroz vanjsko dvorište koje je oblikovala jednokatna gospodarska zgrada s četiri krila. U kamenome portalu s rustikalnim okvirom sačuvani su otvori za lance podiznog mosta. Vrata su obložena limom, a brava je masivna i barokno ukrašena. Nad ulazom su grb Herbersteina i kamena ploča s natpisom. Po nakošenoj, ograđenoj rampi na kraju dvorišta dolazi se do drugog ulaza, gdje su također vidljivi otvori podiznog mosta, što potvrđuje pretpostavku da je ondje nekoć bio unutarnji dvornički jarak. U portalu se nalazi dvostruki grb Herberstein – Eggenberg. Nakon duljeg hodnika stiže se na drugo dvorište, koje je sa sve četiri strane arkadirano i nosi dvokatnu središnju dvorničku zgradu, potpuno podrumljenu. Dvorac je nekoć imao i vlastiti bunar dubok 56 metara. Završetak unutarnjeg dijela krasi lijep tornjić, nekoć opremljen ispravnim satom. Uređena je bila i okolica dvorca: cesta koja mu se usporedno približavala vodila je preko dvaju kamenih lukova, nadvišenih zidcem i četvrtastim stupićima na kojima su stajali barokni poprsni kipovi, od kojih su sačuvana samo dva iz te “viteške aleje”. Nasuprot prvome ulazu nalazila se i više od 50 metara duga aleja kestena, polukružno završena.