Grad Bogenšperk

Grad Bogenšperk nalazi se u općini Šmartno pri Litiji. Obnovljeni renesansni dvorac zbog svoje je povijesti jedan od najvažnijih kulturnih spomenika Slovenije. Lichtenberg – prethodnik današnjeg Bogenšperka Grad Bogenšperk nasljednik je dvorca Lichtenberg, srednjovjekovne utvrde koja se nalazila u neposrednoj blizini današnjeg Bogenšperka. Sredinom 12. stoljeća podigla ju je moćna obitelj Lichtenberg. Ta je loza po muškoj liniji izumrla u drugoj polovici 15. stoljeća, a njihova posljednja potomkinja Veronika udala se za Boltežara Wagna. Upravo uz obitelj Wagen veže se nastanak dvorca Bogenšperk (njemački Wagensperg). Janez Vajkard Valvasor kao prvog vlasnika objekta navodi spomenutog Boltežara Wagna 1462. godine. Kao vjerojatnija godina početka gradnje Bogenšperka smatra se 1511. U toj je godini, prema seizmolozima, zabilježen jedan od najjačih potresa u povijesti slovenskog prostora. Prirodna katastrofa nije poštedjela ni dvorce, pa tako ni Lichtenberg. 20. stoljeće Dvadeseto stoljeće u povijesti dvorca predstavlja posebno poglavlje, jer su se zanimljivi događaji nizali jedan za drugim, osobito nakon Prvog svjetskog rata. Jedan od zanimljivijih događaja bio je pokušaj kneza Pavla Karađorđevića, glavne osobe kraljevskog namjesništva nakon atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu u listopadu 1934., da dvorac s posjedom kupi kao svoju ljetnu rezidenciju. Drugi svjetski rat, koji je na neko vrijeme razdijelio Sloveniju, bio je prijelomnica i za Bogenšperk. U travnju 1941. na dvorcu je bio granični prijelaz između Njemačke i Italije, okupatora koji su podijelili veći dio slovenskog teritorija. Kasnije je granica doduše pomaknuta, ali je sudbonosno obilježila ove krajeve. U vrijeme kapitulacije Italije, u rujnu 1943., Windischgrätzi su napustili Bogenšperk i sa sobom odnijeli i najveće dragocjenosti. Nakon odlaska njemačke vojne posade na kraju rata 1945. i nakon što je u dvorcu neko vrijeme bila vojna bolnica, uslijedio je najteži period: dvorac je u potpunosti opljačkan. U takvu su se zgradu 1949. godine na petnaest godina uselili redovnici isusovci. Taj je red bio protjeran iz Ljubljane, iz samostana sv. Jožefa na Poljanama. Isusovci su se uselili u napušteni dvorac i održavali ga zajedno s okolicom kako dalje ne bi propadao. Nakon njihova odlaska 1964. godine objekt su preuzeli Investicijski biroji Trbovlje, koji su planirali pretvoriti dvorac u luksuzni hotel, no planovi nisu ostvareni. Nakon 1970. započela je sustavna obnova objekta, za koju se pobrinula općina Litija i u tu svrhu imenovala odbor. Obnovom je u dvorcu postupno zaživjela i raznolika djelatnost: najprije vjenčanja, potom ugostiteljstvo, a naposljetku i muzejska djelatnost. Uz muzejske izložbe u dvorcu možete razgledati i druge stilski uređene dvorske prostore s galerijom dvorca. Valvasor i zlatno doba dvorca Janez Vajkard Valvasor, znameniti polihistor i član Kraljevskog društva u Londonu, jedne od najstarijih akademija na svijetu, rođen 1641. u Ljubljani, a umro 1693. u Krškom, proveo je dio života na dvorcu Bogenšperk od 1672. do 1692. godine. To se razdoblje smatra najstvaralačkijim u njegovu životu i istodobno zlatnim dobom u povijesti dvorca.