Izvir Jelševnik jedino je mjesto na svijetu gdje se crni močeril, podvrsta čovječje ribice, može proučavati u prirodnom okruženju. Otkriven je otprilike 300 godina nakon bijele podvrste, 1986. godine, u obližnjem izviru Dobličica, a nešto kasnije i u izviru Jelševnik.
Posjetitelji se s crnim močerilom mogu upoznati u Zupančičevoj kući, gdje su postavljene informativne ploče i film o čovječjoj ribici. Dobličica je rijeka koja zajedno s Lahinjom okružuje staru jezgru Črnomlja, a izvire na istočnom podnožju Poljanske gore. U blizini su i izvor Jelševnik te mjesto Jelševnik (165 m, 110 stanovnika), udaljeno 4,5 km od Črnomlja.
Na tom su području 1986. godine djelatnici Geološkog zavoda pri probnom crpljenju u jezeru pronašli crnog močerila. Crni močeril, odnosno crna čovječja ribica, špiljski je vodozemac i podvrsta čovječje ribice, svjetski poznatog endema podzemnih voda Dinarskog krasa. Prema dosad poznatim podacima živi samo u užoj okolici Črnomlja. Prof. dr. Boris Sket sustavno ga je nazvao Proteus anguinus parkelj, jer ga je svojim gotovo posve crnim tijelom i crvenim škrgama nevjerojatno podsjećao na crne parkelje s crvenim jezikom, kakvi se prikazuju uz blagdan svetog Nikole.
Usporedno sa svijetlom podvrstom, crni močeril ima vrlo tamno pigmentiranu kožu, razvijene oči, više zaobljenu glavu, razmjerno duže tijelo, kraće noge i više kralježaka u trupu. Iako njegovo tijelo pokazuje prilagodbu na svjetlost, riječ je ipak o špiljskoj životinji koja na površinu izlazi samo noću i izbjegava svjetlost. Uvršten je na slovensku i svjetsku crvenu listu ugroženih životinjskih vrsta.
U mostiščarskoj Zupančičevoj kući u Jelševniku postavljena je stalna izložba o biologiji crnog močerila. Posjetitelje sa životom ove rijetke vrste upoznaju informativne ploče i popularnoznanstveni film pod naslovom Črna človeška ribica. Razgled je moguć uz prethodni dogovor sa Zupančičevima (tel.: 07/ 305 18 48, 031/ 632 636 ili 051/ 632 636).