Krajobrazni park Boč – Donačka gora nalazi se u Bočkom gorju i obuhvaća šire područje Boča s Plešivcem. To je geološki i geografski najistočniji dio Karavanki. Kao krajobrazni park proglasila ga je 1992. tadašnja općina Šmarje pri Jelšah, a danas obuhvaća 2151 ha.[1] Ovo se gorje nastavlja s Donačkom gorom, koja ipak više nije dio krajobraznog parka.
Krajobrazni park obilježavaju zbijene i dobro očuvane šume te šumske čistine koje je u prošlosti stvorio čovjek. Prožimanje livada i šuma osigurava iznimnu bioraznolikost. Dio parka ujedno je i dio europske ekološke mreže Natura 2000.
Simbol krajobraznog parka je velikonočnica (Pulsatilla grandis), koju nazivaju i veliki kosmatinac. Ima nježno ljubičaste listove i prekrivena je dlačicama.
Glavna znamenitost parka je Boč, po kojemu park i nosi ime. Sa svojih 979 metara nadmorske visine istaknuta je točka iznad krajolika između Sotle i Dravinje, iako je niži od Stolpnika na Konjičkoj gori. Na Boču je 1962. postavljen 20 metara visok čelični vidikovac, pa Boč zajedno s njim doseže 1000 m. Duž grebena Boča prolazi razvodnica slijevova Save i Drave. Plešivec je istočno rame Boča.
Površinskih potoka i rijeka ovo područje nema, jer je pretežno riječ o krškom terenu, gdje voda brzo ponire i ponovno izbija na površinu tek pri podnožju. Krški izvori, vrtače i ponori svrstavaju Boč s okolicom među područja izoliranog krša. Osim vapnenca i dolomita, ovdje se nalaze i paleozojske slabo propusne te tercijarne stijene, na kojima su i nalazišta ugljena, koji se u prošlosti iskorištavao podno Boča.
Uspon na vrh Boča olakšava asfaltirana cesta koja vodi do planinarskog doma na nadmorskoj visini od 658 m, a odatle je još 1 sat hoda do vrha. Do planinarskog doma na Boču može se doći i šumskom poučnom stazom. Prvi krak te staze polazi iz Zgornjih Poljčana, a naziva se i Detičkova staza. Put vodi uz suhu bujičnu strugu prema gore zapadnim obronkom Boča. Drugi krak vodi jugozapadnom stranom Boča, iz Lovnika.