Krajobrazni park Zgornja Idrijca

Poslije dobrog ručka u Idriji, najbolje je kušati specijalitet idrijske žlikrofe s prilogom, a potom se možete pješice uputiti u dio parka koji se naslanja na grad. Već na ulazu susrećete manji botanički vrt, rudničku izvoznu postaju, Kamšt i Rake. Kamšt i Rake Kamšt je impozantan i za vrijeme gradnje 1790. godine tehnički iznimno dovršen uređaj. Riječ je o hrastovu lopatičnom kolu promjera gotovo 14 metara, zvanom Kamšt (Wasserkunst), koje je prijenosima crpilo vodu iz dubine i do 280 metara. U trenutku postavljanja zamijenilo je sve dotadašnje rudničke crpke, neke još iz 16. stoljeća. Pogonsko drveno kolo smješteno je u monumentalnoj kamenom zidanom građevini i smatra se najvećim sačuvanim vodenim kolom te vrste u Europi. U uporabi je bilo sve do 1948. godine. Ključ za razgledavanje Kamšta dobiva se u dvorcu Gewerkeng, gdje vam na zahtjev dodijele vodiča. Uz vodeni kanal Rake, kojim je voda pokretala ovu golemu crpku, možete prošetati do Kobile. To je najpoznatija staza zaljubljenih i mještana željnih odmora. Cijelim putem vodi uz kanal, u sjeni drveća i uz niže položen tok rijeke Idrijce. Prve Rake sagrađene su još 1596. godine i dovodile su vodu od pregrađene Idrijce kod Kobile sve do središta grada. Do brane je oko pola sata lagane, ravne šetnje kroz zelenilo, uz rečne meandre, izvor i više drvenih mostića. Divje jezero Divje jezero prirodna je zanimljivost gotovo bez premca u Sloveniji i vjerojatno najveća znamenitost parka i šire okolice. Skriveno pod strmim stijenama, nalazi se oko dva kilometra od Idrije. To je tipičan krški izvor, gdje voda izbija ispod gotovo okomitih stijena i stvara oblik kotla. Ovisno o količini oborina mijenja se i stanje vode. Većinu vremena jezerska je voda mirna, a s okolnom prirodom tvori izniman biotop koji je privlačio mnoge prirodoslovce i botaničare. Na tako malom prostoru teško je naći toliku raznolikost biljnih vrsta; među njima je i kranjski jaglac (Primula carniolica). U pukotinama stijena iznad jezera raste i alpska mješinka (Pinguicula alpina), mesožderka koja se ondje očuvala iz razdoblja bogatije alpske flore. Divje jezero je vokliški krški izvor: voda iz dubine izlazi na površinu kroz sifon, osobito snažno nakon obilnih kiša. Tada jezero buja, razina se može podići i do 3 metra, a kroz najkraću slovensku rijeku, Jezernicu dugu samo 50 metara, voda otječe u Idrijcu. Dubina sifona i dalje je zagonetka. Jezero je od 1967. zaštićeno kao prirodni spomenik, a od 1972. ima status muzeja u prirodi, prvog u Sloveniji. Dublje u park Cesta kraj Divjeg jezera vodi u središte krajobraznog parka. Odande je bolje nastaviti biciklom ili automobilom. Tolmuni Idrijce, ljeti prikladni za kupanje, i bujna priroda pratit će vas do Idrijske Bele. Tu se dolina širi, a na ušću Idrijce i Belce nalazi se uređeno kupalište i planinarska kućica za predah. Dalje uz Belcu prolazi se pokraj klavža, do šumarske postaje na Krekovšama i prema Mrzloj rupi. Posvuda su golemi šumski kompleksi i divljina, a na nekim je teško dostupnim područjima tijekom posljednjih godina Drugoga svjetskog rata djelovala bolnica za oko 1600 ranjenika. Park obiluje i geološkim posebnostima, fosilima te čistim vodama. Uz malo kondicije veći dio područja može se prijeći pješice ili brdskim biciklom. Najniža točka je na dijelu parka koji ulazi u Idriju, na 320 metara nad morem, a pod Golacima doseže 1450 metara. Prirodna baština ovdje je doista iznimna i treba ostati očuvana.