Loški grad

Loški grad (također Škofjeloški grad) stoji na uzvisini iznad Škofje Loke. Danas je u njemu sjedište Loškog muzeja Škofja Loka. Povijest Grad se u ispravama prvi put spominje 1215. godine, a važniju je ulogu preuzeo nakon 1511., kada je potres srušio Gornji toranj na Kranclju, dotadašnje sjedište loškog gospostva. Naselje ispod loškog grada počelo se razvijati već u 13. stoljeću, a njegovi su stanovnici uglavnom bili trgovci i obrtnici. Loški grad je 1803. nacionaliziran, čime je i službeno završilo loško gospostvo. Država je u gradskim prostorima uredila različite urede, od porezne uprave i suda do zemljišne knjige. Godine 1870. grad je kupio Fidelis Terpinc, a pet godina kasnije vlasnicom je postala Emilija Baumgartner. Godine 1890. grad je prešao u vlasništvo uršulinki, koje su ga otkupile od kćeri Emilije Baumgartner za 10.000 kruna. Uršulinke su započele obnovu, a posao je povjeren arhitektu Viljemu Treu. On je grad povezao sa samostanom u središtu mjesta, dao srušiti srednji toranj te izgradio uži i viši zvonik. Obnovljenu je zgradu 1893. blagoslovio Jakob Missia. Tijekom Prvog svjetskog rata u gradu je bila vojna bolnica. Između dvaju ratova uršulinke su nastavile odgojni i školski rad. Godine 1941. bile su protjerane nakon njemačke okupacije grada. Neposredno nakon rata u gradu je bio sabirni centar za vraćene domobrane, zatvor za njemačke ratne zarobljenike i kazneni popravni zavod. Godine 1959. grad je preuzela općina, a tada je Loški muzej u njemu započeo s radom. Prijenos zbirke iz Puštala u grad vodio je Andrej Pavlovec. Muzej Loški muzej, osnovan 1939. godine, muzej je složenoga tipa s arheološkom, povijesnom, kulturnopovijesnom, umjetničkopovijesnom, etnološkom i prirodoslovnom zbirkom. Muzej čuva prirodnu i kulturnu baštinu škofjeloškog područja, koje je u prošlosti čak 830 godina (od 973. do 1803.) pripadalo bavarskoj biskupiji Freising. Svoje prostore ima u Loškom gradu, koji se prvi put spominje već 1215. kao castrum firmissimum, što znači vrlo snažno utvrđen grad. Muzej upravlja i dvjema galerijama: Galerijom Ivana Groharja i Galerijom Franceta Miheliča, umjetnikovom stalnom zbirkom.