Martuljški slapovi (točnije Martuljška slapova) nalaze se u srcu Martuljške skupine iznad doline Gozda Martuljka. Zbog svoje jedinstvenosti ovo je područje zajedno s potokom Martuljek već 1949. proglašeno krajinskim parkom, a od 1981. dio je Triglavskog narodnog parka. Potok Martuljek najveći dio vode skuplja Za Akom, u završetku doline ispod Široke peči, te na putu prema dolini tvori gornji i donji Martuljkov slap.
Donji Martuljkov slap
Donji Martuljkov slap manji je od dvaju slapova, ali zajedno sa svojom soteskom čini vrlo slikovitu cjelinu. Visok je 29 m, a zatim se još 25 m nastavlja u više skokova. Ispod njega zanimljive su stijene, uglavnom vapnenci i tufovi. Kanjon koji vodi od slapa do doline dug je 350 m, visok oko 100 m i urezan u vapnenačku breču, ostatak ledenjačke morene, koja je vrlo drobljiva.
Gornji Martuljkov slap
Ovaj je slap impozantniji jer je u sva četiri stupnja visok oko 100 m. Staza do njega uglavnom prolazi kroz šumu, a od brvnare u Jasenjama do slapa ima nešto više od 250 m visinske razlike. Na putu nema strmih stijena ni opasnosti od pada kamenja. Prvi skok visok je 34 m, zatim voda teče kroz žljebove, naglo skreće pod pravim kutom i stvara slap visok 14 m. Slijedi stepenica od 5 m, a potom najviši dio od 48 m, koji je i jedini u potpunosti vidljiv. Na dnu je vir, a stijene preko kojih teče potok, odnosno slap, građene su od dachsteinskih vapnenaca.
Za pristup je potrebno prijeći potok, a most izgrađen u tu svrhu često biva oštećen. Posljednji novi most preko potoka Martuljek metalni je i nešto viši. Slap se vidi već pri silasku prema mostu, a potom staza vodi preko sipara do stijene, odakle je uspon do slapa osiguran klinovima i čeličnom sajlom.
Zanimljivosti na putu između slapova:
Planšarija u Jasenjama
Šumskom stazom nastavlja se uspon do planšarije Jasenje, gdje gospodar planine čuva tradiciju stočarstva i svojom malom čoporom goveda održava čistinu od zarastanja. Prije 40 godina u Jasenjama su još bila tri gospodarstva, a svako se ljeto na 14 dana selilo u Jasenje i ručno kosilo livade. Članovi obitelji dolazili su svakoga dana iz doline, donosili hranu te grabili i okretali sijeno. Suho sijeno spremalo se u sjenike, a zimi se volovima i saonicama vozilo u dolinu. Kako su se gospodarstva gasila, a nasljednici imali poslove koji više nisu dopuštali takav način života, planina je počela propadati i zarastati. Posljednja košnja pod vodstvom starih gospodara bila je sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Nakon toga paslo je još samo nekoliko grla stoke. Godine 1992. planinu je ponovno počeo obnavljati nasljednik jednog od vlasnika: podigao je novi sjenik, očistio drveće i grmlje te doveo vlastitu stoku na ispašu.
Finžgarova kapelica
Sagradili su je bogoslovi Ljubljanske nadbiskupije, koji su u Jasenje dolazili na odmor i u tu su svrhu 1924. na unajmljenom zemljištu podigli malu stambenu brvnaru. Budući da su na misu morali odlaziti u dolinu, 1926. u Jasenjama su postavili i kapelu posvećenu Mariji Snježnoj.
Tijekom rata, u jesen 1942., Nijemci su spalili sve pastirske domove u Jasenjama, ali su ostavili sjenike i kapelicu, koju su mještani prije spaljivanja otvorili kako bi bilo vidljivo da je riječ o crkvenom objektu. Nakon rata Fran Saleški Finžgar ishodio je kod vlasti da se pokraj kapelice podigne i stambeni objekt. Tako se nastavila tradicija ljetovanja svećenika uz služenje mise. Mještani su u tu tradiciju bili snažno uključeni i tijekom misa su svakodnevno dolazili iz doline u Jasenje. S Finžgarom su dolazila još četiri svećenika koji su jedan za drugim preuzimali ulogu gospodara kapelice; tijekom kolovoza su ondje boravili na odmoru, penjali se na okolne vrhove i služili mise za mještane. Posljednji iz te skupine bio je dr. Janez Oražem, koji je posljednji put služio misu 1993. Od 1983. s njim je dolazio i dr. Janez Gril, koji je nakon Oražemove smrti 1994. preuzeo tu zadaću. On nastavlja tradiciju svojih prethodnika, obilazi obližnje vrhove, služi mise za mještane i provodi odmor. Mise, koje se svake godine održavaju od 5. kolovoza do Velike Gospe 15. kolovoza, posjećuju i posjetitelji Martuljških slapova.
Spomenik stradalim planinarima
Godine 2007. PD Gozd Martuljek prihvatio je inicijativu PZS-a da se podignu obilježja za stradale u planinama na određenim lokacijama, a ne više pojedinačne ploče razasute posvuda po stijenama i stazama, uz koje su prečesto gasnule napola dogorjele svijeće. U spomen svim mještanima stradalima u planinama i svim ostalima koji su stradali u Špikovoj skupini, podignuto je obilježje u Jasenjama kraj Finžgarove kapelice.