Potočka zijalka na Olševi

Visoko iznad Solčave, na padini Olševe na nadmorskoj visini od 1700 m, nalazi se kraška špilja Potočka zijalka. U poznavanju prošlosti današnjeg slovenskog prostora Potočka zijalka zauzima važno mjesto – ondje se u aurignacijanu, prije oko 30.000 godina, zadržavao čovjek iz ledenog doba. Špilja je duga 115 m, u sredini široka 40 m, a visoka od 4 do 10 m. Lokalnom je stanovništvu bila poznata i mnogo prije znanstvenih istraživanja. Prve probne iskope proveo je J. C. Gross iz Austrije. Opsežna iskapanja vodio je od 1928. do 1935. celjski gimnazijski profesor i prirodoslovac Srečko Brodar (1893. – 1987.). U razdoblju od 1997. do 2000. u špilji su istraživanja proveli Odjel za geologiju Sveučilišta u Ljubljani i Institut za paleontologiju Bečkog sveučilišta, a provedene su i precizne analize fosilnih ostataka životinja. Kulturni ostatci iz Potočke zijalke obuhvaćaju kamene i koštane predmete. Tijekom Brodarovih iskapanja pri ulazu su otkrivena ognjišta; ondje je pronađeno svih 300 kamenih artefakata i 47 koštanih šiljaka, a najviše nalaza bilo je uz zapadni zid, gdje se nalazilo i veliko ognjište. U stražnjem dijelu špilje pronađeni su tek skromni tragovi gorenja i čak 80 koštanih šiljaka. Taj je dio špilje i najtopliji, jer je njezina unutrašnjost 15 m viša od ulaza. Među predmetima se ističe prototip igle bez ušice, jer je nit prolazila kroz šuplju kost. Zarezi na trećini koštanih šiljaka, pa čak i kružnice i zavojnice na trima primjercima, upućuju na umjetničke sklonosti tadašnjeg izrađivača alata. Znanstvenicima i danas zagonetku predstavlja velika količina sitnog šljunka pomiješanog s ugljenom, koja je očito bila unesena u špilju. Pretpostavka da se ta mješavina koristila za štavljenje kože zasad je jedina hipoteza. U špilji su pronađeni i brojni ostaci životinja, među kojima prevladavaju fosilni ostaci špiljskog medvjeda vrste Ursus ingressus. Brodar je otkrio 150 lubanja špiljskog medvjeda, dok izračun na temelju ostalog očuvanog koštanog materijala upućuje na prisutnost oko 1000 špiljskih medvjeda. Ostaci vukova, kuna, risova, jelena, kozoroga, alpskih svizaca, lisica, zečeva pa čak i rosomaha bili su mnogo rjeđi. U iskapanjima od 1997. do 2000. pronađeni su dodatni fosilni ostaci špiljskih medvjeda; u špilji su navodno zimovali u razdoblju od prije 35.000 do 26.000 godina. Iskopine iz Potočke zijalke čuva Pokrajinski muzej Celje. Nalazi iz ove špilje imaju prijelomno značenje za uvid u tijek posljednjega würmskog ledenog doba u Alpama. Dokazuju da su tijekom velikih zahladnjenja postojala toplija razdoblja, kada se led povlačio i život je u inače zaleđenim Alpama bio moguć. U muzejskoj zbirci na pregledno uređenim panoima možete saznati više o razvoju čovjeka, tijeku iskapanja, pronađenim predmetima te o biljnome i životinjskom svijetu ledenoga doba. Uz to su izloženi i neki nalazi: koštani šiljci, kameni alati, kopija praigle i lubanja špiljskog medvjeda.