Rimska utvrda Ad Pirum

Rimska utvrda Ad Pirum nalazi se na najvišoj točki (858 m) rimske ceste koja je vodila iz Aquileie u Emonu. U drugoj polovici 3. stoljeća na Hrušici je izgrađena utvrda, odnosno kastel. Većina nalaza s Hrušice potječe upravo iz tog razdoblja, a osobito iz 4. stoljeća, što upućuje na snažnu naseljenost u to vrijeme. U razdoblju sve učestalijih upada barbara i sukoba među vojskama različitih careva Hrušica je imala ključan položaj jer je štitila glavnu cestu iz Balkana u Italiju. Najvjerojatnije je ondje bila stalna vojna posada. Hrušica je bila uključena u julijsko-alpski obrambeni sustav koji je štitio Italiju nakon što obrana na granicama Carstva više nije bila dovoljna.

Tlocrt kastela prilagođen je terenu i ima nepravilni ovalni oblik. Dugačak je 250 m, a širok do 75 m. Okružuje ga 2,7 m širok obrambeni zid, koji je bio visok oko 8 m, a bio je utvrđen i kulama. Poprečnim zidom, kroz koji je bio izveden uzak prolaz, kastel je podijeljen na donji i gornji dio. Gornji je dio mogao služiti za taktičko povlačenje u slučaju opasnosti, za prostor za šatore ili za staju za stoku. U donjem dijelu utvrde nalazili su se poštanska postaja, vojničke barake i cisterna. Cesta Aquileia – Emona prolazila je kroz donji dio kastela u smjeru zapad – istok. Istočni ulaz u utvrdu štitile su dvije kule visoke približno 10 m. Na stijenskoj podlozi još su sačuvani tragovi vratašnica kojima se ulaz mogao zatvoriti. Zapadni ulaz nije istražen jer se iznad njega nalaze novije građevine. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je hrušiški kastel vjerojatno napušten oko 400. godine, možda nakon bitke kod Ajdovščine 394. godine, u kojoj je car Teodozije porazio uzurpatora Eugenija, ili možda tijekom pohoda Alarikovih Zapadnih Gota u Italiju 401. godine. Promet preko Hrušice nastavio se najmanje do kraja 6. stoljeća.