Sinagoga u Mariboru

Mariborska sinagoga jedan je od najvažnijih spomenika židovske kulturne baštine na slovenskom tlu i ujedno jedna od najstarijih očuvanih sinagoga u srednjoeuropskom prostoru. Osim individualnih posjetitelja iz cijeloga svijeta, česti su i posjeti organiziranih školskih skupina te skupina posjetitelja iz Izraela; među njima je 2008. obnovljenu sinagogu posjetio i vrhovni aškenaski rabin Yona Metzger. Godine 2011. sinagoga je počela djelovati kao samostalna javna ustanova Centar židovske kulturne baštine Sinagoga Maribor, a sredstva za rad centra većinom osigurava Mestna občina Maribor. Dio sredstava centar već pribavlja putem međunarodnih natječaja i donacija. foto: Bojan Nedok Prostorno uređenje Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Mariboru je provedena opsežna obnova starog gradskog središta, u okviru koje je bila predviđena i obnova nekadašnje židovske četvrti i sinagoge. Zgrada se više od 500 godina nije koristila kao sinagoga, a zbog brojnih preinaka njezina je izvorna povijesna vrijednost bila znatno promijenjena. Rekonstrukcijsko-obnoviteljski radovi na objektu bivše sinagoge započeli su 1992. godine, a već prvi zahvati i istraživanja građevine otkrili su da njezina struktura skriva brojne izvorne arhitektonske elemente na temelju kojih bi bilo moguće rekonstruirati središnji prostor srednjovjekovne sinagoge. U sljedećim godinama izvedeni su intenzivni restauratorski radovi, koji su zbog nedostatka financijskih sredstava nekoliko puta bili prekidani. Unatoč načelnoj potpori mnogih stranih institucija i organizacija, obnovu sinagoge u cijelosti su financirali Mestna občina Maribor i tadašnje Ministarstvo Republike Slovenije za kulturu. Programsko uređenje Paralelno s obnovom oblikovana su programska polazišta za djelovanje kulturnog centra, koji je kao novi gradski kulturni prostor otvorio vrata javnosti u travnju 2001. pod okriljem Pokrajinskog muzeja Maribor. Osnovna misija Sinagoge Maribor, kako je centar nazvan, od samoga je početka utemeljena na proučavanju, očuvanju, njegovanju i predstavljanju židovske kulturne baštine. Već u prvim godinama rada uspostavljeni su kontakti s nekim domaćim i stranim srodnim ustanovama, a istodobno se više pažnje posvetilo promidžbi centra i nastajućih kulturnih programa te uključivanju obnovljene sinagoge kao jedinstvenog kulturno-povijesnog spomenika u gradsku turističku ponudu. Organiziranjem kulturnih, znanstvenih i drugih događanja nastoji se javnost također upozoravati na kulturnu raznolikost, a nekadašnja se sinagoga oživljava kao prostor međukulturalnog i međuvjerskog dijaloga. Budući da prema projektu obnove sinagoga nije obnovljena kao sakralni objekt, danas se ni ne koristi u takvoj namjeni.