Velenjski grad

foto01
Velenjski grad je zanimljiva ideja za izlet. Ovdje ćete pronaći opis, lokaciju, fotografije i korisne informacije za posjet.
Velenjski grad jedan je od najljepše očuvanih dvoraca u Sloveniji. U povijesnim se izvorima prvi put spominje 1270. godine. Njegovi prvi vlasnici i graditelji bili su gospodari Kunšperški, a potom su ih naslijedili njihovi rođaci gospodari Ptujski. Nakon njih dvorac je postao vlasništvo obitelji Liechtenstein, a poslije je često mijenjao vlasnike. U 16. stoljeću obitelj Wagen von Wagensberg potpuno je preoblikovala zgradu: od dvorca s napola utvrđenim obilježjima stvorila je renesansnu rezidenciju. Među važnije vlasnike krajem 19. stoljeća ubrajaju se Karl i Bianca Adamovich. Posljednji vlasnik dvorca, grof Coronnini-Kromberg, koristio ga je samo kao ljetnu rezidenciju do 1943., kada su ga nakon kapitulacije Italije Nijemci, kao talijanskog državljanina, protjerali iz Velenja. Nakon Drugoga svjetskog rata dvorac je postao opće društveno vlasništvo. U njemu su uređeni stanovi, mnogo je unutarnje opreme uništeno i zgradi je prijetilo propadanje. Godine 1957. velenjski je ugljenokop u dvorcu osnovao Muzej slovenskih ugljenokopa. Postupno su se počele uređivati prve zbirke, a istodobno je započela i intenzivna sanacija zgrade. Opis dvorca iz 1885. godine navodi da se nalazi na 210 stopa visokom (66,4 m) pošumljenom brežuljku s kojega se pruža prekrasan pogled. Dvorac okružuje snažan, bršljanom obrasli obrambeni zid, a tlocrt mu čini nepravilni pravokutnik. Riječ je o masivnoj, staroj građevini na stijeni, sa zidovima debljine jedne klaftre, visokoj dva kata i dobro očuvanoj unatoč starosti. U zidinu su tri okrugle stražarske odnosno obrambene kule. Zapadno od dvorca nalazi se kapela s praznom grobnicom i godinom 1660. Obnove i zbirke muzeja nastavile su se razvijati kroz desetljeća. Prva uređena zbirka bila je Zbirka slovenskih ugljenokopa, predstavljena javnosti 1966. godine. Kasnije je izrađena i maketa rudničkog okna, a 1964. u Škalama pronađeni ostaci mastodonta dopunili su rudarsku zbirku. Godine 1971. muzej je dobio i iznimno važnu zbirku afričke umjetnosti Františka Foita, a kasnije je proširio djelovanje i na druga područja. Danas je u Muzeju Velenje na razgled jedanaest stalnih muzejskih i galerijskih zbirki. Uz zbirke u prostorima na Velenjskom gradu, muzej obuhvaća i Muzej kožarstva u Sloveniji, Grilovu domaćiju u Lipju kod Velenja, Kavčnikovu domaćiju u Zavodnju iznad Šoštanja, koja je zbog svoje dimnjačke konstrukcije izniman kulturni spomenik pučke arhitekture, te memorijalne sobe u Topolšici i na Graškoj Gori.

Velenjski grad jedan je od najljepše očuvanih dvoraca u Sloveniji. U povijesnim se izvorima prvi put spominje 1270. godine. Njegovi prvi vlasnici i graditelji bili su gospodari Kunšperški, a potom su ih naslijedili njihovi rođaci gospodari Ptujski. Nakon njih dvorac je postao vlasništvo obitelji Liechtenstein, a poslije je često mijenjao vlasnike.

U 16. stoljeću obitelj Wagen von Wagensberg potpuno je preoblikovala zgradu: od dvorca s napola utvrđenim obilježjima stvorila je renesansnu rezidenciju. Među važnije vlasnike krajem 19. stoljeća ubrajaju se Karl i Bianca Adamovich. Posljednji vlasnik dvorca, grof Coronnini-Kromberg, koristio ga je samo kao ljetnu rezidenciju do 1943., kada su ga nakon kapitulacije Italije Nijemci, kao talijanskog državljanina, protjerali iz Velenja.

Nakon Drugoga svjetskog rata dvorac je postao opće društveno vlasništvo. U njemu su uređeni stanovi, mnogo je unutarnje opreme uništeno i zgradi je prijetilo propadanje. Godine 1957. velenjski je ugljenokop u dvorcu osnovao Muzej slovenskih ugljenokopa. Postupno su se počele uređivati prve zbirke, a istodobno je započela i intenzivna sanacija zgrade.

Opis dvorca iz 1885. godine navodi da se nalazi na 210 stopa visokom (66,4 m) pošumljenom brežuljku s kojega se pruža prekrasan pogled. Dvorac okružuje snažan, bršljanom obrasli obrambeni zid, a tlocrt mu čini nepravilni pravokutnik. Riječ je o masivnoj, staroj građevini na stijeni, sa zidovima debljine jedne klaftre, visokoj dva kata i dobro očuvanoj unatoč starosti. U zidinu su tri okrugle stražarske odnosno obrambene kule. Zapadno od dvorca nalazi se kapela s praznom grobnicom i godinom 1660.

Obnove i zbirke muzeja nastavile su se razvijati kroz desetljeća. Prva uređena zbirka bila je Zbirka slovenskih ugljenokopa, predstavljena javnosti 1966. godine. Kasnije je izrađena i maketa rudničkog okna, a 1964. u Škalama pronađeni ostaci mastodonta dopunili su rudarsku zbirku. Godine 1971. muzej je dobio i iznimno važnu zbirku afričke umjetnosti Františka Foita, a kasnije je proširio djelovanje i na druga područja.

Danas je u Muzeju Velenje na razgled jedanaest stalnih muzejskih i galerijskih zbirki. Uz zbirke u prostorima na Velenjskom gradu, muzej obuhvaća i Muzej kožarstva u Sloveniji, Grilovu domaćiju u Lipju kod Velenja, Kavčnikovu domaćiju u Zavodnju iznad Šoštanja, koja je zbog svoje dimnjačke konstrukcije izniman kulturni spomenik pučke arhitekture, te memorijalne sobe u Topolšici i na Graškoj Gori.

320px-Velenje_Castle_-_05
foto01

Your Rating

Dostop
Urejenost

Leave a Comment