Na Slovenskom trgu, ispred Gradskog tornja, stoji gotovo 5 metara visok spomenik (4,94 x 1,82 x 0,39 m), najveći takav otkriven u rimskoj provinciji Gornjoj Panoniji. Spomenik je, po svemu sudeći, postavljen na mjestu gdje je pronađen, a od 16. stoljeća pobuđuje zanimanje i s vremenom je postao simbol grada uz Dravu. Zbog mitoloških prikaza urezanih na njegovoj površini ustalio se naziv Orfejev spomenik.
Nadgrobni spomenik, isklesan od pohorskog mramora, u 2. je stoljeću podignut gradskom županu Marku Valeriju Veru, kako se može zaključiti iz danas već jako izblijedjelog natpisa. Na spomeniku su prikazani prizori koji simboliziraju nadu u novi život. Na vrhu su u kutovima prikazani ležeći lavovi s ovnovim glavama u šapama. Između njih je prikazan Serapis, egipatsko-grčki bog koji simbolizira nadu u ponovno rođenje.
Ispod lavljeg pojasa nalazi se reljef u timpanonu sa Selenom, božicom Mjeseca, koja se svake noći nadvija nad svojim mrtvim ljubavnikom Endimionom i pokušava ga poljupcima svojih zraka probuditi iz vječnog sna. U zakutcima uz timpanon prikazani su goli krilati geniji.
Između zabata i natpisnog polja izrezbaren je središnji reljef. Na njemu je prikazan Orfej, koji u žalosti za izgubljenom Euridikom svira liru. Svojom svirkom gane čak i životinje okupljene oko njega u špilji, pa i bogove podzemlja, koji su mu vratili voljenu. Taj je prizor danas već vrlo izblijedio, a bio je uklesan na donjem reljefnom polju nadgrobnog spomenika.
U srednjem je vijeku spomenik služio kao sramotni stup, odnosno pranger. Na donji dio spomenika bile su pričvršćene dvije željezne naprave za okivanje zločinaca, čime je natpis znatno oštećen.